Tko će, i hoće li itko ikada, odgovarati za sve gluposti koje su nam posljednjih godina servirane pod krinkom brige za “uspjeh sezone”? I ne, ne mislimo na hotele, apartmane i restorane – nego na one medije koji su godinu za godinom nabijali kolektivnu histeriju zbog cijene kuglice sladoleda ili pizze u centru Splita.
Jer sezona, gospodo, nije kolektivna misa. Nije nacionalna svetinja. Nije ni kolektivni sport. Sezona je – posljedica. Posljedica slobodnih odluka stotina tisuća ljudi: iznajmljivača, gostiju, ugostitelja, taksista, domaćica, turista i konobara. I da, u kapitalizmu cijena se formira na tržištu. Nekome je kuglica od 4,5 eura skupa – i ne kupi je. Nekome nije – i kupi je. Nema tu nikakve sabotaže “naših nacionalnih ciljeva”, kako su to sugerirali oni koji misle da bi cijene u kafićima trebale regulirati uredbom iz Vlade.
Nacionalna svetinja zvana “sezona”
U zadnjih nekoliko godina, uslijed masovnog medijskog ispiranja mozga, stvorena je jedna čudna, gotovo totalitarna mantra: “uspjeh sezone je naš zajednički cilj”. “Naš”. Zajednički. Tko je točno “mi”? Država? Novinari? Facebook komentatori? Ili možda tzv. stručnjaci za turizam koji se pojavljuju na televiziji kad treba ponoviti naučene rečenice: “sezona će propasti jer smo preskupi”, “nismo konkurentni”, “država mora reagirati”?
E pa nije propala. Ni 2021. kad smo bili “previše švedski”. Ni 2023. kad su Hrvati prvi put nakon 30 godina počeli nešto ozbiljnije dizati cijene. Niti 2024. – kad je hrvatski turizam prešišao sam sebe.
A 2025.? Unatoč sladoledima, pizzama i – vjerovali ili ne – pivu od 8 eura, Hrvati broje još jednu rekordnu sezonu u broju dolazaka, noćenja i – što je najvažnije – prihodima.
Gdje su sad “stručnjaci”?
Sjećate se silnih apela da će nas sve zadesiti turistički armagedon jer nismo uveli obvezna cijepljenja, COVID potvrde i lockdown u srpnju? Da će nas gosti izbjegavati jer “nismo dovoljno sigurni”, jer imamo “meke mjere”?
Ti isti stručnjaci – od samozvanih analitičara, političkih aparatčika pa do doktora molekularne biologije koji su iz nepoznatih razloga preuzeli ulogu epidemiologa i konzultanata za turizam – najavljivali su kolaps sezone ako ne budemo kao Austrija i Njemačka.
Rezultat? Hrvatska je bila jedan od najpoželjnijih odredišta, a turizam je tada povukao i rast BDP-a. Tako je švedski model, kojega su demonizirali, donio Hrvatskoj ne samo dvije izvrsne sezone, nego i među najvećim stopama rasta u EU.
Pa tko će odgovarati?
Nitko. Jer odgovornost u Hrvatskoj ide samo u jednom smjeru: prema dolje. Ako konobar kasni s računom – linč. Ako apartman ima stari klima-uređaj – naslovnica. Ali kad “stručnjaci”, “komentatori” i “analitičari” griješe – i to masovno – njih se promovira u savjetnike, profesore, predavače i direktore agencija.
Gdje su sad Đikići? Gdje su Lenhardi? Gdje su svi ti koji su nas mjesecima uvjeravali da ćemo biti “turistički otok smrti” ako ne zatvorimo kafiće i plaže? I gdje su isprike?
Turizam nije religija. Sezona nije sveta krava. Sladoled nije problem. Problem je kad mediji, umjesto slobodnog tržišta, forsiraju kolektivističku ideologiju u kojoj se privatna poduzeća i cijene moraju podrediti “nacionalnim ciljevima”.
A najveći problem? Kad lažni proroci, koji su promašili sve što su najavljivali, i dalje imaju medijski prostor – dok se ljudi koji su bili u pravu nazivaju “teoretičarima zavjere”.
crodex.net
