U vremenu kada katolici u Bosni i Hercegovini doslovno nestaju, a svećenička zvanja sve više presušuju, neki franjevci kao da imaju važnijeg posla – poput širenja političkog aktivizma, često vrlo upitne orijentacije, i to u zemlji čiji narod navodno pastirski vode. Glavni lik današnje priče je fra Franjo Ninić, franjevac iz tuzlanskog samostana i upravitelj župe Zvornik – Srebrenica.
Fra Ninić je do društvenih mreža došao kao svojevrsni “nezavisni intelektualac”, ili preciznije – bosanski daidža, politički i svjetonazorski klon Dragana Bojića, fratra čiji su javni istupi odavno prestali biti teološki, a postali čisto ideološki, često nespojivi s naukom Katoličke Crkve.
Ninić je najprije komentirao predsjedničke izbore u Hrvatskoj, optužujući Hrvate BiH za “iluzorni balon od sapunice” i “deluziju hadezeizma”, da bi potom – u savršenom nastavku – izrazio simpatije prema Tomislavu Tomaševiću i njegovim vrijednosno vrlo specifičnim političkim smjerovima. Fra Ninić pritom otvoreno vrijeđa neistomišljenike nazivajući ih “purgerima Ćacijima”, nejasno aludirajući na srbijanske prosvjednike i miješajući pojmove koje čak ni lokalni aktivisti ne razumiju.
Ono što upada u oči – i bode – nije samo njegov rječnik, nego i temeljna kontradikcija između onoga što kao svećenik nominalno predstavlja, i onoga što javno promiče. Navijanje za političkog kandidata koji otvoreno odbacuje vjerske vrijednosti, promiče kulturu smrti, agresivne seksualne ideologije i društveni dekonstrukcionizam – predstavlja pravi udarac ne samo katoličkoj doktrini, već i samom zdravom razumu.
Daidžizam, kako ga sve češće nazivaju mnogi Hrvati u BiH, nije samo ideološka devijacija – to je svojevrsna duhovna izdaja, u kojoj pojedini pastiri koriste svoj autoritet za promicanje stavova koji su sve, samo ne kršćanski. Umjesto obrane života, obitelji, naroda i vjere – širi se netrpeljivost prema Hrvatima, simpatija za radikalne lijeve politike, a sve umotano u tobožnji “sociološki eksperiment”.
Ono što fra Ninić ne razumije jest činjenica da su Hrvati u Bosni i Hercegovini, unatoč neimaštini, medijskom linču i političkoj represiji, duhovno zdraviji i politički zreliji od njegovih “socioloških eksperimenata”. I da vide kroz floskule o “raji”, “purgerima” i “desničarima”.
Zato poruka za kraj nije samo njemu, nego svim sličnim “nezavisnim intelektualcima” u haljinama: Prestanite se igrati tuđim povjerenjem. Prestanite klevetati narod koji vas hrani. Bog sve vidi – a puk pamti.
Izvor:Ivica Granić
