Tko je pokrenuo hrvatsko-bošnjački sukob, jesu li u Ahmićima ubijeni isključivo bošnjački civili ili su oni bili kolateralna žrtva sukoba tzv. Armije RBiH i HVO-a u tom mjestu kod Viteza? Ogovore na ta pitanja koja su ovih dana na godišnjice zločina u Ahmićima i Trusini ponovo, po tko zna koji put, aktualiziraju, ponuđena su na znanstvenom skupu održanom prošle godine, u Mostaru, na koji s razlogom podsjeća Hrvatski Medijski Servis.
Tema pod nazivom ” Ahmići prije i poslije”, koju obrađuje general Filip Filipović kao jedan od zapovjednika Zbornog područja Vitez, zapravo govori o ratnom zločinu počinjenom u Ahmićima, ali iznosi za većinu javnosti neke do sada neobjavljene podatke, koji bacaju sasvim drugačije svjetlo na ovaj događaj.
Naime, kako navodi autor, u travnju 1993. godine u kojem se u Lašvanskoj dolini odvijaju veći sukobi Armije BiH i HVO-a, pripadnici Armije BiH u nekoliko navrata postavljaju kontrolnu točku na cestu Vitez-Busovača, kako bi presjekli enklavu na dva dijela. Nakon uklanjanja kontrolne točke od strane HVO-a, Armija BiH dovodi snage jače od satnije i smješta ih u muslimanske kuće u Ahmićima, što su Hrvati doživjeli kao namjeru Bošnjačke strane da presijeku enklavu na dva dijela, a zatim unište HVO, pa samim time i hrvatski narod.
To je bio povod za napad HVO-a na postrojbe ABiH u Ahmićima, a kako navodi autor, kasniji tijek rata je pokazao da je napad na Ahmiće bila legitimna vojna operacija, a selo Ahmići sa smještenim preko satnije vojnika legitiman vojni cilj.
Kako navodi general Filipović, borba se odvijala u gusto naseljenom mjestu, a ona ima svoje specifičnosti i u kojoj na žalost stradavaju i civili.
Kako ističe autor, ma muslimanskoj strani je bilo 116 žrtava, od kojih su po njegovim tvrdnjama najmanje njih 70 bili borci Armije BiH, dok je na strani HVO-a poginulo najmanje 35 pripadnika, i kako kaže, nakon ove akcije ni HVO niti Armija BiH ne govore o svojim poginulim borcima.
Muslimani-Bošnjaci uporno šute o svojim poginulim borcima i naglašavaju kako je u Ahmićima ubijeno 116. civila, odnosno stvorena je potpuno kriva slika u javnosti, kako je HVO napao nebranjeno selo, pobio civile, popalio kuće i srušio džamiju, a onda se nameće pitanje na koje netko treba dati odgovor, tko je onda pobio najmanje 35 pripadnika HVO-a u napadu na Ahmiće, a sam odgovor bi potpuno razobličio ovo manipuliranje žrtvama. Na žalost, na isti dan u selu Trusina, bez ikakvog povoda Armija BiH vrši napad na selo, ubija 18 civila i 4 zarobljena hrvatska vojnika, ali taj zločin se želi prešutjeti, kao da se nije ni dogodio, kao ni onaj u Grabovici gdje je nakon 6 mjeseci kontrole sela od strane Armije BiH počinjen najteži ratni zločin u kojem je ubijeno 33 hrvatska civila, od kojih je najmlađa Mladenka Zadro imala samo 4 godine, a najstarija žrtva Marko Marić imao je 87 godina, i za 17 žrtava se još traga jer su bačeni u Neretvu, ali se ovi zločini uglavnom žele prešutjeti i potisnuti, kao i mnogi drugi svirepi ratni zločini u mnogim drugim mjestima diljem Bosne i Hercegovine, samo zato što su u tim zločinima poubijani brojni hrvatski civili i zarobljeni vojnici HVO-a.
Svaki zločin zaslužuje osudu, ali i manipuliranje žrtvama
Naravno da ni za jedan počinjeni zločin ne smije biti opravdanja i svaki zaslužuje osudu, pa tako i ovaj u Ahmićima počinjen od strane pripadnika HVO-a u kojem je po autoru stradalo oko 50 civila, i samovoljom pojedinaca zapaljeno nekoliko kuća i srušena seoska džamija, ali ne smije se događati ni da se manipulira žrtvama, njihovim brojem i načinom stradanja, a to je na žalost postala naša svakodnevnica u BiH, nametnut je iskrivljeni narativ gdje se žrtve s jedne strane preuveličavaju, a broj i način izvršenja brojnih monstruoznih ratnih zločina, ubojstava i mučenja hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO-a pokušava minimizirati i zanijekati odgovornost vlastite strane, pa ispada da su Hrvati sami sebe poubijali kao oni u Ahmićima.
