U normalnoj državi, koja ima svoj Ustav i u kojoj su zakoni jednaki za sve, dopis Zorana Pusića završio bi u ladici za neozbiljne zahtjeve. U državi koja drži do sebe i svojih građana, premijer bi takav pokušaj političkog linča javno osudio kao nasrtaj na temeljna ustavna prava. piše poskok.info.
Ali mi, naravno, ne živimo u takvoj državi.
Zoran Pusić, čovjek iz onih krugova koji nikada nisu prežalili da se narod oslobodio njihovog tutora, odlučio je da je došlo vrijeme da se ponovno zabrani Thompson. Pazi sad – ne zato što je prekršio zakon. Ne zato što ne plaća porez. Ne zato što se na njegovim koncertima nešto dogodilo. Nego zato što ne odgovara svjetonazoru Zorana Pusića.
Drugim riječima, ovaj pokušaj cenzure nije samo ideološka hajka, nego i direktan napad na Ustavom zajamčena prava – pravo na rad, pravo na dostojanstvo, pravo na slobodu govora, pravo na umjetničko izražavanje.
A kako je na to reagirao predsjednik Vlade Republike Hrvatske?
Umjesto da Zoranu Pusiću pristojno objasni da se građanska prava ne dijele po podobnosti, Andrej Plenković mu se obratio s “poštovani gospodine” i pažljivo objasnio da je želja navijača i sportaša bila da Thompson nastupi. Dakle, premijer nije rekao ono što bi trebao reći – da je pitanje samo po sebi skandalozno i protuustavno, nego se u odgovoru sklonio iza narodne volje, kao da je sve to neka viša sila, a on tu ništa ne može.
Jer Plenković je majstor političke limunade. Nikad neće reći “da, to podržavam”, ali neće ni reći “ne, to je nedopustivo”. On će uvijek reći “to je želja drugih”.
Ako bi hrvatski premijer doista bio predstavnik naroda, demokracije i vladavine prava, onda bi njegov odgovor izgledao ovako:
“Zorane Pusiću, “druže”,
Vaše pismo je u suprotnosti s temeljnim vrijednostima Republike Hrvatske, demokracije i Ustava. Vaš zahtjev da se zabrani nastup građaninu Hrvatske, koji poštuje zakone i koristi svoje pravo na rad i umjetničko izražavanje, predstavlja kazneno djelo protiv prava i slobode pojedinca, ujedno je protuustavni nasrtaj na njegova ustavna prava. Ustav Republike Hrvatske jamči svakom građaninu pravo na dostojanstvo, slobodu govora i pravo na rad, a Vaš prijedlog poziva na njihovo kršenje.
Država Hrvatska ne prakticira političku cenzuru, ne dijeli građane na poželjne i nepoželjne, niti uspostavlja ideološke crne liste.Ona je nastala na borbi protiv takvog režima države prethodnice. Dok je iz nje izvukla pozitivne tekovine poput antifašizma. Zakon vrijedi jednako za sve i nitko, uključujući Vas, nema pravo zahtijevati da se bilo kojem pojedincu ograniče ustavna prava samo zato što se Vama osobno ne sviđa njegovo djelovanje. Da je danas neki drugi dan, a ne nedjelja, i da se ne spremam na svjetsko prvenstvo, iz ovih stopa bi informirao policiju o vašim djelima. Sreća pa mi je u ovom trenutku bitnija Hrvatska od Vas.
Ne mogu tekst zaključiti s poštovanjem,
Predsjednik Vlade Republike Hrvatske”
Ali ne, takav odgovor nikada nećemo vidjeti. Jer ovdje se ne radi samo o Marku Perkoviću Thompsonu. Radi se o pokušaju normalizacije zabrana i političkih eliminacija, o stvaranju klime u kojoj je sasvim prihvatljivo nekome oteti pravo građanstva, ako nije u skladu s vrijednostima koje Zoran Pusić smatra ispravnima.
Umjesto da Zorana Pusića obavijesti kako su njegova shvaćanja prava i sloboda u današnje vrijeme zapravo duševna bolest ili pak relikt jednog propalog režima, Plenković mu piše s poštovanjem, kao da njegov zahtjev uopće zaslužuje ozbiljnu diskusiju.
To je istinski problem ove države. Ne što Pusići još uvijek pišu ovakve zahtjeve, nego što se premijeri ne usude odgovoriti im onako kako bi im odgovorila svaka normalna demokratska država.
Razlog zašto se ne usude? Zato što Duh Milke Planinc, kruži Vladom RH. U tijelu je Mate Granića, nikada iz njega nije niti izišao. A Mate tko je Mate?
Pa siva eminencija naše “demokratske vlade” . Iz koje će biti izbačen svatko osim Andreja. Čovjeka koji komunistima , lijepim diplomatskim tonom, pojašnjava da je danas 2025, a ne 1968-a i da “nažalost, sukladno važećim zakonima, on ne može to učiniti”.
“A i navijači su tražili baš Thompsona”
ZVOR: IURKOV l POSKOK
