Nekoliko tisuća ljudi okupilo se sinoć u Zagrebačkoj areni na koncertu srpske turbofolk zvijezde Lepe Brene dok je u Dubrovniku nastupio Marko Perković Thompson na obilježavanju Dana dubrovačkih branitelja u spomen na dan Svetog Nikole 1991. godine kada je hrabra skupina specijalaca, HOS – ovaca i pripadnika HV-a nadljudskim naporima uspjela obraniti Srđ i tako spasiti Grad Dubrovnik.
Čitam malo izvještaje u tzv. mainstrream medijima sa sinoćnjih koncerata i sve se svodi na to da je u Zagrebu u Areni bila ”progresivna i moderna” Hrvatska, a na Stradunu ”zadrta i zaostala” Hrvatska.
Nevjerojatno je da sada ova ”urbana ljevica ” ovakve kafanske večeri u Areni vide progresivnima, mondenima i ‘must-see’ eventima. Iako bi po nekoj logici salonska i urbana ljevica trebala zazirati od bilo kakvog ‘seosko-kafanskog’ melosa, srce i najtvrđeg kvartovskog eko aktivista zaigra na notu (jugo)nostalgije.
Srećom postoji i ona druga Hrvatska koju smo vidjeli u Dubrovniku. U Dubrovniku su bili ljudi koji znaju tko su, što su, čiji su, od kuda dolaze, koga vole, poštuju i koji su im heroji. Grad je sinoć gorio ali od sreće i ponosa , mladost je ushićeno pjevala a Stradun nikad tako pun , to jedinstvo je bilo i u ratu rame uz rame braneći nam Domovinu , baš kao i sinoć što smo pjesmom rame uz rame zahvalili braniteljima za obranu našeg grada.
S druge strane na koncertima prizemnog melosa sa istoka su uglavnom oni koji jos nisu formirani identitetno, ako su mlađe životne dobi. Ako su stariji, onda su izgubljeni u vremenu i prostoru. I najvjerojatnije citatelji Indexa,Yutarnjeg i sl. Jer to je ta razina njihove zabave.
