BRICS je nova združena sila koja je definitivno zauzela vodeće mjesto u novom svjetskom poretku. Američko stoljeće dominacije svijetom na zalasku je. SAD je nakon II svjetskog rata stvarao 40% svjetskog BDPa. Danas jedva 20%.U 1992.g članice BRICSa sudjelovale su u svjetskom BDPu 17 %, a danas 38%. BRICS čine: Brazil, Rusija, Kina, Indija i Južnoafrička republika.S druge strane; sedam zemalja koje čine skupinu G7 koje sebe smatraju najvažnijima i najmočnijima, 1992.g. su stvarale 45% svjetskog BDPa, a danas jedva 30%. G7 čine: Kanada, Francuska, Italija, SAD, V. Britanija, Japan i Europska unija (27 zemalja).Po broju stanovnika i mnogim drugim važnim pokazateljima BRICS je novi centar oko kojeg se vrti svijet.
No, kao što engleska kolonijalna imperija nije olako prepuštala liderstvo SAD-u, tako i danas G7 ne želi prepustiti BRICSu. Ratovi su nažalost popratna pojava smjene liderstva. Upravo tome svjedočimo gledajući strašno prolijevanje krvi na Bliskom Istoku i Ukrajini. Upravo se tamo lome silnice i pokušava sačuvati stari poredak.
Azija je sada nositelj novoga razvoja i zamašnjak svjetske ekonomije. Za tri, četiti desetljeća to će biti ispaćena Afrika i
time se potvrđuje radosna spoznaja da svaki dio svijeta dobija svoju povijesnu šansu. No, ne mire se s tim oni koji smatraju da su rođeni za neograničeno upravljanje svijetom.
Moramo svi shvatiti i prihvatiti novu realnost, a Hrvatska mora surađivati sa svima ako je to u našem interesu. Prevelika ovisnost i okrenutost prema EU postala je rizična jer taj sustav ima najslabije izglede za razvoj. Uostalom; pogledajmo najvažniju članicu EU – Njemačku koja najveći obujam trgovine i inozemnih investicija ima s Kinom, a ne sa EU. To je poruka i nama. Hrvatska se mora uključiti u nove tokove međunarodne suradnje, ali to nogu učiniti samo novi ljudi koji nisu poslušnici Brisela i drugih centara moći, poput sadašnje garniture.
Najvažniji resursi su unutar BRICSa (energenti, sirovine, radna snaga, nove tehnologije…). Osim toga, BRICS je pokrenuo i najvažniji program – smanjivanje ovisnosti o američkom dolaru i uvođenje njihove zajedničko valute ili bilateralno prebijanje dugova. Dedolarizacija je najopasnija stvar koja se može dogoditi SADu i ona neumitno napreduje.
Vrijeme je da se suočimo s novom realnošću i izađemo iz zatvorenog kruga propagande, tuđih agendi i riješimo se onih koji nas sistematski uništavaju određujući u naše ime tko su nam prijatelji, a tko neprijatelji. Vrijeme je buđenja.
EU nažalost nema perspektivu jer je taj projekt upravo sebi podredio krupni kapital. Netko to mora već jednom reći naglas!
Što bi rekao Matoš – budimo konačno svoji.
Ivan Lovrinović
Crodex.net
