Dok se crni dim nadvija nad krovovima, Bruxelles je postao poprište kaosa. Seljaci su proglasili ofenzivu, gađajući barikade i institucije privilegiranih komesara ne samo jajima i rajčicama, već i gnojivom
U Bruxellesu, centru Europske unije, i danas svjedočimo sukobima policije i seljaka koji prosvjeduju protiv suludih zeleno-ekoloških propisa, niskih cijena poljoprivrednih proizvoda i najavljenoga sporazuma EU-a sa zemljama Latinske Amerike. Prosvjedi se osim u Bruxellesu odvijaju i u mnogim drugim glavnim gradovima zemalja Unije.
Treba jasno istaknuti da bi svim ljudima trebao biti interes da žive u čišćem i zdravijem okolišu. Problem je zelene agende u tome što se zelena transformacija želi provesti u nerealno kratkom vremenu i što se zapravo pretvara u polugu najavljenog tzv. Velikog reseta. Zeleni fundamentalisti doslovce na ljude gledaju kao na nametnike na zemlji. Za njih je svako novo dijete nova tona ugljičnog dioksida. Neomaltuzijanski kult u zelenom fundamentalizmu doživljava svoj vrhunac.
Ekološki fundamentalizam tvrdi da ljudsko biće nije vrijednije od životinje, biljke ili čak minerala i da bi u osnovi moglo nestati s ciljem da ekosustavu bude bolje. Na taj način se negira čovjeka kao sliku Božju, dakle niječe se Boga.
Postoje mnoga inventivna rješenja kojima zeleni revolucionari žele „spasiti klimu”. Tako bi u budućnosti svi trebali prestati jesti, meso, jaja i žitarice, jer je njihova proizvodnja skopčana s emitiranjem štetnih supstanci, i svi trebali krenuti jesi kukce i buhe. Stotine državnih osnovnih škola diljem Nizozemske – pod izlikom „spašavanja planeta“ – već danas nude mladim učenicima mogućnost da „probaju“ crve i insekte. U istoj toj Nizozemskoj u nekim je gradovima zabranjeno reklamiranje mesa i mliječnih proizvoda. To su recepti koje nam nudi novo normalno.
Kod klimatskih fundamentalista sve se jasnije može razaznati revolucionarno-destruktivni impuls. Tako je, primjerice, i s klimatskog marša inicijative Extinction Rebellion Zagreb 2022. jasno poručeno: „Jedina solucija – klimatska revolucija!“.
Prosvjedi poljoprivrednika koji se posljednjih dana odvijaju diljem Europe ipak pokazuju da pojam „zdravo seljačko“ i dalje ima podlogu u stvarnosti. I zato prosvjede poljoprivrednika treba poduprijeti. To su ostatci normalnosti na sve luđem Zapadu.
Kontrola nad proizvodnjom hrane
Dok se crni dim nadvija nad krovovima, Bruxelles je postao poprište kaosa. Seljaci su proglasili ofenzivu, gađajući barikade i institucije privilegiranih komesara ne samo jajima i rajčicama, već i gnojivom. Policija brani dobro plaćene aparatčike vodenim topovima i suzavcima, dok promet tone u kolaps.
Više od 900 traktora blokira dijelove grada, paralizirajući Bruxelles. Ovaj spektakl dolazi u trenutku kada ministri poljoprivrede EU-a raspravljaju o krizi koju su sami proizveli putem subvencija ali i neznanja u poljoprivredi. Europski seljaci se bore za pravo na tradicionalnu proizvodnju hrane bez “milijun” socijalističkih regulacija, odbacujući pokušaje EU-a da nametne kontrolu i institucionalizira raspodjelu hrane.
Ova bitka nije samo za hranu, već za slobodu od birokratskih okova koji prijete da uguše njihovu proizvodnju. Dok se seljaci probijaju kroz kontrolne točke, jasno je da se Belgija, nakon Njemačke, Francuske, Poljske, Nizozemske, Italije itd., suočava s više od samo prolazne pobune. To je simbolika otpora protiv pokušaja EU-a da nametne svoju volju nad onima koji hrane kontinent.
