”Luđaci su preuzeli ludnicu, vjerujte mi, to vam kažem kao psihijatar. ” piše poznati psihijatar Herman Vukušić.
Neki dan sam javno obznanio svoje trogodišnje prijateljstvo sa Milanom Popovićem i Igorom Kojićem, bivšim Sverininim partnerima, te sam isto naveo kao razlog svojeg dužeg neistupanja u javnosti na temu Severinine i Milanove pravne borbe za skrbništvo nad njihovim maloljetnim sinom.
Premda sam mislio da mi je taj tekst na tu temu zadnji za neko vrijeme, desila se ne kap, već slap koji mi je prelio čašu.
Kao prvo, gospođica Vučković nastavila je svojim ustaljenim riječnikom razine balkanske konjušnice iz 19. stoljeća komentirati presudu Vrhovnog suda i pravosuđe u cjelini, što bi bilo sasvim u redu da tu slobodu i megafon svih glavnostrujaških medija imaju i drugi obespravljeni roditelji, od kojih mnogi, za razliku od Severine, godinama nisu vidjeli svoje dijete ili djecu.
Pritisak koji u njezino ime temeljem solidarnosti u javnosti hametice stvaraju razne medijske, kulturne, spisateljske i inine face u konačnici će proizvesti samo još manju kvalitetu pravosuđa u kojem će suci ubuduće dobro razmisliti hoće li donijeti pravičnu i zakonski ispravnu odluku, ako ista nije u korist moćnog roditelja koji ima utjecaj u medijima.
Ogromna većina pravnih stručnjaka koja se na ovu temu oglasila u javnosti kaže da u odluci Vrhovnog suda nema ništa sporno.
Opasna je i pojava postavljanje sustava dvostrukih vrijednosti u kojem se “našoj Seve” opraštaju sve uvrede i prijetnje koje je dokazano izrekla na račun socijalnih radnica, učiteljica, psihologica, vještaka, sudaca i ne znam koga sve ne, dok bi za puno manje verbalne delikte obični građanin bio drastično sankcioniran.
Pogotovu ako je muškarac.
Najtužnije je ipak što svi Severinini “dušebrižnici” u cjelosti izbacuju ulogu oca iz roditeljske jednadžbe i tako doprinose iskrivljenoj slici koja je u hrvatskoj javnosti godinama na snazi, a to je da su očevi u pravilu krivi za sve i da ne postoji loša majka!
Također, ne vidim da je itko od Severininih zaštitnika postavio javno pitanje u kakvom je duševnom stanju njezino dijete i ima li ono na raspolaganju adekvatnu psihološku potporu?
Da stvar bude apsurdnija, velika većina spomenutih Severininih jataka koji sada kliču “vratite dite materi” pripadaju istom ideološkom krugu ljudi koji će, ako njezin sin sutra kaže da se osjeća kao djevojčica, arlaukati kako se mama ne smije protiviti djetetovom osjećaju rodnog identiteta, premda ga ona (pored oca) najbolje poznaje!
Tako smo pored ofenzive Jelene Veljače na sustav socijalne skrbi od prije par godina sada dobili i Severinino iskrcavanje na hrvatsko pravosuđe, a koje se, kakvo god bilo (vjerujte mi na ovu temu sam ga osjetio na vlastitoj koži) ne smije mijenjati aktivističkom agendom i agresivnim medijskim pritiskom, odnosno trgovinom medijskog utjecaja.
Štoviše, nije li trgovina utjecajem bilo koje vrste kazneno djelo?
U suprotnome počinjemo živjeti u zemlji gdje se “zakona ne moramo držati kao pijani plota”, već je od slova zakona puno bitnija nečija razina političkog ili javnog utjecaja.
U takovoj državi ovaj slučaj može završiti samo na jedan način: djetetu ne trebaju niti otac, niti njegova braća, niti rodbina sa očeve strane jer je u pitanju naša Seve – Mama Nacionale !!!!!
