U Vukovaru je zatočena, silovana i ubijena njegova 27-godišnja kćer Vesna. Nakon ubojstva je, kaže, pronađena bačena na smetlište. Jedan od onih koji su je odveli iz kuće je Pavle Cvijanović.
Nakon gotovo 3 mjeseca okupacije, u Vukovaru je osvanuo taj kobni, 87. dan.
Ukazali su se ostaci grada zasutog pepelom i ulice prelivene nijemim, tužnim kolonama ljudi koji se nisu uspjeli spasiti probojem, a koji su nakon tromjesečne patnje u skloništima – svom gradu rekli konačno zbogom.
Istovremeno s deportiranjem ranjenika iz bolnice koji su sa šest autobusa odvezeni na Ovčaru, po gradu su se bez ikakve kontrole događala masovna strijeljanja Hrvata koji su bili optuživani od svojih susjeda, pripadnika srpske nacionalne manjine.
JNA je sudbinu hrvatskih civila, ranjenika i zarobljenih branitelja potpuno prepustila paravojnim srpskim formacijama koje su ubijale po vlastitom nahođenju.
Jednako tako, četničke jedinice preuzele su inicijativu i na samoj Ovčari koju su pretvorili u najveće masovno stratište nakon 2. Svjetskog rata.
Prebolio Ovčaru, ali ne i kćer Vesnu
Dragutin Berghofer jedan je od petorice ljudi koji su preživjeli Ovčaru.
“Ljudske živote tada su spašavali bizarni detalji ili sam Bog. Mene je prepoznao i spasio sin doktora Ivankovića koji je tada bio rezervist JNA. Njegov je otac do rata bio ugledni šef kirurgije, a onda je i on u tom ratnom ludilu doživio svojevrsnu nepravdu, pa je napustio Vukovar.
Bio je iznimno dobar čovjek”, kazao nam je Dragutin koji do danas nije zaboravio brutalne prizore s Ovčare na kojoj je pogubljeno više od 200 hrvatskih civila i vojnika.
“Iz bolnice su nas do Ovčare prevozili autobusima zrenjaninskih registracijskih oznaka. Već putem su neke izveli i zaklali. Nisam mislio da nas odvoze na ubijanje jer inače to ne bi činili pojedincima po putu. Bio sam šokiran zvjerstvima…
Kad smo došli, čekao nas je špalir duži od deset metara. Tukli su nas štapovima, boli noževima… Udarali su čime su stigli. Mene je odmah po izlasku iz autobusa opljačkao jedan vukovarski klošar čijoj sam majci posuđivao novac, a drugi me je tako jako udario šakom u glavu da mi se krv odmah počela slijevati. Svi smo bili pretučeni i prestravljeni…
Svi smo plakali, a osobito kada sam vidio što rade francuskom dragovoljcu Jean Michel Nicolieru“, ispričao je Berghofer, jedan od dva živa svjedoka zločina na Ovčari koja nije njegova jedina niti najveća tragedija.
Čovjek kojeg je hranio mu silovao i ubio kćer
Naime, u Vukovaru je zatočena, silovana i ubijena njegova 27-godišnja kćer Vesna. Nakon ubojstva je, kaže, pronađena bačena na smetlište. Jedan od onih koji su je odveli iz kuće je Pavle Cvijanović.
“Tog Pavla smo ja i moja obitelj hranili sve do 17. studenog, a onda je to učinio mojoj kćeri. Nakon svega što sam prošao, plačem samo zbog nje i samo mi ona dolazi u san.”
Osim što su četnici iz bolnice odvajali ranjenike i odvodili ih na Ovčaru, veliki dio civila koji se tamo zatekao kao na “najsigurnijem mjestu u Vukovaru” neprijateljskim je kamionima prebačen u sabirni centar udaljen oko tisuću metara dalje. U zloglasni Velepromet na kojem je mučki ubijeno 700 ljudi.
Upravo tamo, nakon što je spašen sa Ovčare, odveden je i Dragutin Berghofer, a s njim i ostala četvorica kojima se posrećilo da ne završe u najvećoj masovnoj grobnici Domovinskog rata.
Izvor: hb.hteam.org
