‘”Oprostio sam Vojislavu Mediću i svim Srbima, jer da nisam vjerojatno ne bih danas ovdje stajao, kao moji brojni suborci koji su oboljeli od karcinoma, izvršili samoubojstva…, ali ne opraštam Andreju Plenkoviću, Gordanu Jandrokoviću i Zoranu Milanoviću njihov nerad. Ako nisu bili hrabri sudjelovati u Domovinskom ratu, a nisu, sad su na pozicijama, koje su im omogućili ti hrabri ljudi, da se izvole boriti da Srbija prizna agresiju i plati ratnu odštetu za porušenu trećinu Hrvatske i za logoraše koji su propatili u logorima u Srbiji i okupiranim dijelovima Hrvatske. Kao što je Hrvatska platila 6 milijuna kuna odštete za Loru, ljudima koji su došli iz Srbije napadati Hrvatsku‘‘, izjavio je Stipo Mlinarić, saborski zastupnik Domovinskog pokreta nakon svog svjedočenja na Županijskom sudu u Osijeku, na suđenju Vojislavu Mediću, bivšem istražnom sucu Vojnog suda u Beogradu, kojeg su hrvatske vlasti uhitile prošle godine, a Županijsko državno odvjetništvo optužilo da je kao ispitivač u srpskim koncentracijskim logorima u Stajićevu, Nišu i Sremskoj Mitrovici počinio ratni zločin nad zarobljenim braniteljima Vukovara.
Mlinarić je prethodno sat vremena svjedočio na sudu, pri čemu je ustvrdio kako je sada optuženi Medić isti onaj koji je njega i ostale vukovarske branitelja ispitivao u logorima u Srbiji.
– Mene je ispitivao 2-3 puta, a predstavio mi se imenom i prezimenom: “Ja sam major Vojislav Medić”. Zanimalo ga je gdje je i kada poginuo Blago Zadro, kao i tko je zapovijedio da se iskopa rov u Hercegovačkoj ulici, odakle smo gađali tenkove na Trpinjskoj cesti – rekao je Mlinarić, dodavši kako ga Medić nije osobno tukao.
Ne mogu reći da me je Medić osobno tukao, ali jesu dvojica čuvara dok me on ispitivao, tako da sam padao sa stolice. Ne pada mi na pamet optuživati čovjeka za nešto što nisam vidio da je radio. Jedan čuvar, Mađar, koji je bio korektan prema nama, kazao mi je imaju signal od ispitivača kada da nas počnu tući, npr, da kucnu rukom o stol. Rekao mi je i da na hodniku jaučemo, da ispadne kao da nas tuku, ali neki od njih nas ne bi tukli. Bilo ih je i korektnih – kazao je. Ispričao je i da mu je Medić na jednom ispitivanju rekao: “Nećeš odavde nikad izaći, a ako i izađeš, očistit ćeš paučinu za mnom”.
– Htio je reći da ću izaći zadnji, a tako je i bilo – dodao je, a onda se i osobno obratio Mediću: – Ja Vama gospodine Mediću sve opraštam – počeo je Mlinarić, na što se Medić počeo smijati, pa ga je predsjednik sudskog vijeća Mirko Ljubičić upozorio da se ne smije, a ovaj je odgovorio: – Moram.
Mlinarić je potom nastavio.
– Sve sam vam svima davno oprostio, iako mi je brat ubijen na Ovčari, iako ste došli u moju državu i grad, sravnili ga sa zemljom, odveli u drugu državu i držali me devet mjeseci. Jedino što želim je pravedna presuda i da se tako nešto više nikad nikome ne ponovi, ni hrvatskom, ni srpskom narodu koji je bio zaveden. Možete se vi smijati, ali ja stvarno nemam ništa protiv vas – istaknuo je Mlinarić, koji je prije toga opširno govorio o nehumanim uvjetima, fizičkom i psihičkom maltretiranju, premlaćivanju koje je skupa sa suborcima svakodnevno trpio u srpskim logorima.
– Držali su nas kao stoku, kada smo ušli u logore ostali smo bez imena i prezimena i postali smo brojevi. Tukli su nas, vezali, neki su ljudi od batina umirali i ostavljali su ih danima da leže u blatu i na hladnoj zemlji, na temperaturi od minus 18 su nam davali da pijemo zaleđenu vodu, a tada sam prvi put, osim u partizanskim filmovima, vidio ljude s prstima crnim od hladnoće i ozeblina. Na dan međunarodnog priznanja Hrvatske natjerali su nas da legnemo na pločice u hodniku i onda je njih 15 trčalo po nama, ljudima su doslovno pucale kosti, meni su slomili prst… Tek smo poslije doznali da je to bilo zbog priznanja Hrvatske – pričao je Mlinarić.
