Mnogi sektori javne uprave traže veće plaće i u tome su oni U PRAVU.
Već duže imamo snažan gospodarski rast i kako su plaće prociklička varijabla, one bi morale rasti. Međutim, najviše zbog pandemijske inflacijske pljačke one padaju.
Grafikon prikazuje realne plaće ( = plaće umanjene za inflaciju) od početka 2021., dakle početka inflacije.
Kao što vidimo, plaće zaposlenih u javnom sektoru su pale i više od svih plaća u državi.
Jedan dio ovog pada se odnosi i na sve veći porezni ugriz države, koji uglavnom nastaje jer nisu prilagođeni porezni razredi prema inflaciji – to bi se moralo podesiti da ide automatski. Ovo najviše pogađa one s manjim plaćama.
Uzmemo li u obzir da su mnogi nervozni jer im je inflacijska pljačka pojela i oko 15% štednje i velik dio štednje u mirovinskim fondovima, što sada trebaju nadoknaditi ako žele mirnu starost, razumljivo je da ljudi žele više.
Privatni sektor je u tome dinamičniji, brže je reagirao na obezvrijeđivanje plaća.
Možda ovo u nekimsegmentima i nije loše, jer bi se dio radne snage iz javnog sektora trebao preliti u privatni, čiji je bazen potpuno presušen. Međutim, ostaje nam problem stupova drustva – zdravstvo, školstvo i pravosuđe ( stup je gnjil ali neophodan).
Ako se nastavi trend kadrovske degradacije javnog sektora biti će ugrožena navedeni stupovi. Svakako plaće u javnom sektoru moraju rasti.
Javni sektor sve teže pronalazi kadrove pogotovo za zahtjevnija radna mjesta i ovo postaje sve veći problem funkcioniranja društva.
Izvor: Nenad Bakić.
