Konzervativci u SAD-u desetljećima upozoravaju da bi redefiniranje braka kao nečeg drugog osim zajednice između muža i žene dodatno potaknulo redefiniranje ekskluzivnosti bračnog odnosa i vremensko trajanje bračne zajednice.
Vrijeme je pokazalo da su imali pravo. Nedavno je u SAD-u CNN Health objavio članak s tezom da je „interes za ne-monogamiju — sudjelovanje u neekskluzivnim seksualnim odnosima — u porastu”.
Autor članka, Ian Kerner, podržava “etičku ne-monogamiju“ smatrajući da takav oblik odnosa može pomoći i bračnim parovima tvrdeći sljedeće:
„Razmislimo o paru s djecom koji bi se, bez etičke ne-monogamije, razveli i za koje ne-monogamija stabilizira njihovu vezu… Etička ne-monogamija omogućuje paru da se svjesno razdvoje i odvoje vrijeme za taj proces”.
Autor članka za autoritet u promicanju promiskuiteta roditelja uzima seksualnu terapeutkinju Margie Nichols iz New Jerseyja, koja tvrdi da u razdoblju “etičke ne-monogamije“: „Obitelj može ostati živjeti zajedno… Još uvijek se mogu voljeti i brinuti jedni o drugima, a između partnera nema gorčine ili ljutnje. Nazvala bih to uspjehom…”.
Kako bi to utjecalo na djecu? Seksualnim terapeutima to nije bitno
Osim CNN-a, i The Times of London zagovara poliamoriju objavljujući članak o studiji The Ethical Slut koja predstavlja „vrhunski vodič za poliamorija bez slomljenog srca“.
Autorica studije, Janet W. Hardy, je ljevičarska aktivista koja tvrdi da: „Ljudi obično misle da se poliamorija odnosi na seksualne odnose s mnogo ljudi, a to je zapravo zgodna mala popratna aktivnost koju ne želim podcijeniti.
Kada se osvrnem na svoj život, stvari koje sve više cijenim su veze koje sam uspostavila, obitelji čiji sam bila dio… Moja su djeca bila sretnija s puno odraslih u blizini. Vrlo je teško paru s dvije karijere staviti se na raspolaganje onoliko koliko je potrebno djeci“.
Iz ovoga je vidljivo da mainstream tisak promovira ideju da djeca mogu biti jednako sretna s roditeljima koji mijenjaju partnere, kao i s majkom i ocem koji su posvećeni isključivo jedno drugome. Takva teza je besmislena, ali ljevičari zato financiraju različite studije (kao ovu) uz pomoć kojih žele nadvladati razum.
