„Truli Zapad“ – uzrečica je, koju smo često znali čuti u doba socijalizma. Partijski kreatori naše svijetle budućnosti rado su je koristili s ciljem opravdavanja svojih promašenih ekonomskih politika i ocrnjivanja kapitalističkog (tržišnog) modela društvenog razvoja. Međutim, negirala ih je, a njihove namjere razotkrivala jedna jednostavna činjenica: mase radnog naroda (po)tražile su životnu sreću upravo na „trulom Zapadu“, ne mareći previše za puna usta parola o jednakosti i bratstvu, i lažna obećanja u bolje sutra koje samo što nije došlo, piše Zoran Meter za geopolitika.news
Međutim, vremena su se od tada dramatično promijenila, pa Zapad sada sve više počinje sličiti nekadašnjem Istoku. Kako po modelu poimanja demokracije i ideologije koje sve češće poprimaju obrise sovjetske narodne demokracije koja se ideološki modelirala, a onda, kao obligatorna svima nametala u skladu s partijskim direktivama (sve što je izvan toga proglašavano je kontrarevolucijom, reakcionarstvom, fašizmom i čime sve ne (paralela s nedavnim talijanskim izborima uopće nije slučajna), tako i po naglom osiromašenju stanovništva.
Kapital iz Njemačke bježi u SAD – promašene “zelene politike” EU
Na Zapadu upravo svjedočimo rekordnom rastu inflacije, de-industrijalizaciji, ubrzanom rastu nezaposlenost, padu burzi, širenju prosvjeda uz realnu mogućnost njihovog prerastanja u nerede za što se pojedine vlade, poput one njemačke, već ubrzano pripremaju. Iz Europe kapital bježi u SAD, a skupa s njim i stručnjaci, inženjeri, …. Preko Atlantika njemački kemijski div BASF prebacuje 25 mlrd. dolara, Mercedes tvornicu akumulatora, Volkswagen dio svoje proizvodnje automobila – najviše zbog visokih cijena energije. I sve to dok Josep Borrell priča bajke o europskom rajskom vrtu i okolnoj džungli, ne uviđajući kaos koji je već stigao, kao i sjenu velikog rata koja se nadvila nad kontinent.
Energetska kriza sve je to najvećim dijelom i prouzročila. Nedovoljno promišljene strategije oko zelene tranzicije sada dolaze na naplatu, dinamizirane oštrom geopolitičkom borbom Zapada s Rusijom koja energetiku nedvojbeno koristi kao svoje moćno oružje. Ali ne zato što je to htjela, već zato što je na to bila primorana nakon uvođenja oštrih proturuskih sankcija zbog njenog rata u Ukrajini i, uostalom, odluke same EU da se u potpunosti odrekne ruske nafte i ugljena, a plina postupno (to se otvoreno najavljivalo i prije ruske vojne intervencije). Ovo zadnje definitivno je ubrzano nedavnim eksplozijama na plinovodima Sjeverni tok, što je predstavljalo završni udarac na stratešku energetsku infrastrukturu EU bez koje ona postaje posve ovisna o nestabilnim izvorima koji trebaju biti alternativa onim ruskim.
200.000 tvrtki zatvoreno u Velikoj Britaniji – masovni štrajkovi
Gotovo nestvarne slike stižu ovih dana i iz Velike Britanije, zemlje koju upravo proždire njen vlastiti ego tj. želja njenih elita za veličinom koje već odavno nema – s propašću kolonijalne vladavine.
U toj je zemlji ove godine zatvoreno nevjerojatnih više od 200 000 tvrtki, prosvjedi nezadovoljnih Britanaca jačaju, u subotu im se priključio i masovni štrajk željezničara, a tek izabrana premijerka Liz Truss suočava se s realnom mogućnosti da bude detronizirana zbog loših ekonomskih i poreznih poteza koji su samo ubrzali krizu.
Gotovo da i nema britanskog medija koji ne prognozira premijerkin skori pad (prema zakonu, ne može pasti prije isteka prve godine mandata ali je mogu skinuti s čela stranke i primorati na ostavku), rejting joj je na nevjerojatnih svega 15%, a ono što vladajuće još više brine je pad popularnosti Konzervativne stranke na ispod 30 posto, dok laburisti imaju čak 20-ak posto veću popularnost što se nije dogodilo već desetljećima.
Crne progonze za Zapad
Američki Bloomberg je još 25. rujna, kada je stanje bilo kudikamo povoljnije, napisao kako je „zapad na rubu najgore krize od 1949“. Zapadne središnje banke podižu kamatne stope u pokušaju da zaustave visoku inflaciju, što uzrokuje kolaps državnih obveznica. “Tržišta državnih obveznica diljem svijeta na rubu su najgoreg učinka od 1949. godine, kada je Europa bila u ruševinama oporavljajući se od Drugog svjetskog rata”, kažu stručnjaci iz Bank of America, a prenosi američki medij.
Ali dok „truli Zapad“ uistinu ne postane trul, a Istok „ne procvate“ u svom punom sjaju, mi ćemo se okrenuti globalnoj geopolitici (iako je i gore navedeno itekako njezin sastavni dio) gdje se i dalje događaju šokovi i nevjerojatni obrati.
