“Neka komunalna poduzeća procjenjuju da do 15 posto Nijemaca neće moći platiti račune”, rekao je u razgovoru za Funke direktor Njemačke udruge komunalnih poduzeća udruge Ingbert Liebing.
Oko 900 komunalnih poduzeća distribuira dvije trećine plina u Njemačkoj. A isporučuju i struju, vodu i toplinsku energiju, odlažu otpad i osiguravaju širokopojasni pristup internetu.
Poduzeća su kupovala plin po vrlo visokim cijenama. Pa se očekuje da će ih od listopada prenijeti na građane kroz planirane naknade za plin.
“Neka komunalna poduzeća procjenjuju da do 15 posto (klijenata) neće moći platiti račune”. Rekao je u razgovoru za Funke direktor Njemačke udruge komunalnih poduzeća udruge Ingbert Liebing.
Smatra da bi trebalo uvesti moratorij na objavu insolventnosti dobavljača energije, dodavši i da će poduzeća trebati pomoć i u jesen.
Vlada bi trebala sniziti PDV na plin i struju, predlaže.
Vladajući socijaldemokrati već su sastavili prijedlog koji predviđa zaštitu komunalnih poduzeća od insolventnosti ako su prisiljena nabavljati plin o višoj cijeni, napominje Reuters, pozivajući se na dokument SPD-a.
Stvaranje štete
Njemački i moćnici EU-a u prošlosti su potpisali energetske ugovore s vragom. A kada je ovaj došao po svoje, udarili su mu sankcije koje više štete Europskoj uniji nego vragu. Motiv je prije svega bila pohlepa za jeftinim energentima iz Rusije. Njih je Njemačka preprodavala po višim cijenama od nabavne i na kojima je gradila svoju industriju i izvozno gospodarstvo.
Plan je bio jednostavan – pribavljanje jeftinih energenata s jedne strane, što je riješeno uvozom iz Rusije. A s druge strane probavljanje jeftine radne snage. To se pokušalo riješiti uvozom radne snage iz ratom razorenih država Bliskog istoka i Sjeverne Afrike.
Koliko je bilo slijepog slijeđenja Washingtona u realizaciji europske uloge u razaranju Bliskoga istoka, a koliko se Europa vodila svojim pukim financijskim interesima, nikada se sa sigurnošću neće moći doznati. Najvjerojatnije je riječ o kombinaciji obaju motiva. Uz to, osigurana su bila i ogromna tržišta Rusije i Kine. To je jamčilo siguran i masivni plasman proizvoda njemačke i europske industrije.
Dakako, najveće tržište za europske sile i dalje je ostao SAD
Ali za Trumpove administracije pred lice javnosti na vidjelo je izbilo nekorektno ponašanje Njemačke i drugih europskih država koje su svoj trgovinski suficit sa SAD-om održavale čak i prenošenjem proizvodnje u Meksiko, koji sa SAD-om i Kanadom ima sklopljen trgovinski sporazum kako bi proizvode izrađene u Meksiku plasirali bez uvoznih carina u SAD-u kao domaće, američke proizvode. Nastala svađa vezana uz njemački suficit sa SAD-om koji se odrazio na cijelu Uniju nastavila se sve do kraja Trumpova mandata.
Europa i Njemačka i dalje su bile u dobrom položaju. Ruski plin osiguravao je visokoprofitabilnu industrijsku proizvodnju, no pokazalo se da bliskoistočna radna snaga nije iskoristiva, a donijela je na teren Unije sukobe i prodor islamističkog ekstremizma. No gospodarstvo je funkcioniralo.
Paradoksalno, uopće nije riječ o novcu jer ga Njemačka ima dovoljno za odgovor na krizu. Ovdje je riječ o potpuno pogrešnom nastupu prema građanima na koje se pokušavaju preliti posljedice i troškovi desetljećima provođene pogrešne energetske politike, kao i cijena deluzija o brzoj zelenoj tranziciji.
