Split je postao meta savezničkih zrakopolova čije su formacije uzlijetale iz baze u Fogii, sjeverno od Napulja, a prema Splitu dolazili iz pravca Brača.
Veliki dio Splita je razrušen, a 227 osoba izgubilo je život, tijekom savezničkog bombardiranja grada 3. lipnja 1944. godine. Saveznički zrakoplovi Split su tukli u četiri vala, a udari su najviše bili usredotočeni na Gradsku luku. Split se tada, nakon kapitulacije Italije (1943.), i kratkotrajne partizanske vlasti, nalazio u rukama Njemačkih snaga.
Više od 600 bombi palo je na Split na pravcu od Gradske luke Firula, Pojišana i Poljičke ceste sve do Meja i visova Marjana. Prema službenim povijesnim izvorima, tada je potpuno srušena 121 kuća. Nebrojeno drugih kuća bilo je oštećeno, a strdale su i mnoge crkve, pogotovo Svetog Petra na Pazaru i Svetog Ante Tolomaša na Soluratu.
Bio je to napad koji je koindicirao s početkom velike savezničke invazije u Normandiji. Formacije zrakopolova, britanskih spitfirea, američkih mustanga i teških bombardera, uzlijetale su iz baze u Fogii, sjeverno od Napulja, a prema Splitu dolazili iz pravca Brača.
Pored Rijeke, Split je, što se tiče protuzrakoplovnih topova, bio najbolje branjen njemački grad na istočnom Jadranu. Raspolagali su s topovima od 88 mm, tada najboljim na svijetu, te 20-milimetarskim topovima. Teškim američkim bombarderima je bilo teško precizno gađati jer su se bojali njemačkih topova, pa su bombe ispuštali s osam tisuća metara.
Split razrušilo više od 600 bombi
Bio je to najgori dan u Splitu u Drugom svjetskom ratu. Mislio sam da taj dan neće nikad završiti koliko su saveznički avioni bombardirali. U četiri vala su tukli grad, a najviše su bili usredotočeni na Gradsku luku – prisjetio se 82-godišnji Tomislav Marasović, ugledni povjesničar umjetnosti i nekadašnji prorektor Sveučilišta u Splitu, koji je 3. lipnja 1944. godine imao 15 godina.
Dan koji se odigrao prije točno 67 ljeta bio je dan najtežeg zračnog bombardiranja grada, kada je poginulo 227 Splićana, od čega samo na Pazaru njih čak stotinu. Prema službenim povijesnim izvorima, tada je potpuno srušena 121 kuća.
Više od 600 bombi prekrilo je grad na pravcu od Gradske luke, Firula, Pojišana do Poljičke ceste sve do Meja i visova Marjana, a osobito Veli Varoš. Porušene i teško oštećene bile su i mnoge crkve, među njima i Svetog Petra na Pazaru te Svetog Ante Tolomaša na Soluratu.
Antihitlerovska koalicija
– Teško nam je palo to bombardiranje jer je dolazilo u valovima britanskih spitfirea, američkih mustanga i teških bombardera.
Uzlijetali su iz baze u Foggii, sjeverno od Napulja, a prema Splitu dolazili iz pravca Brača. Tada nam je drugi put srušena stara obiteljska kuća, srećom bez žrtava, koja je 1942. bila jednom srušena u bombardiranju njemačkih aviona. Cijela je kuća 3. lipnja doslovno bila rasuta po ulici i dvorištu.
Znam za slučaj iz Tartaljine ulice gdje je bomba srušila kuću, a podrum i ljudi u njemu su ostali netaknuti. Nekoliko metara dalje, bomba je pogodila točno u podrum, svi su izginuli, a kuća je ostala čitava. Strašno je to bilo. Oba starija brata bila su u civilnoj zaštiti i cijeli dan nismo znali jesu li uopće živi dok smo bili u skloništu. Danima smo bili bez struje. Srećom, masakr na Pazaru nisam vidio svojim očima – kazuje nam Marasović, koji je tada čak vodio i dnevnik, ali ga, nažalost, više nema.
– Jesam li ogorčen na Saveznike? Čujte, ja osobno nisam, jer smo tada bili u antihitlerovskoj koaliciji.
Danima smo pratili preko radija događaje i to smo shvaćali kao dio psihološkog plana da se slomi Hitlerova ratna mašinerija. Znali smo da samo Saveznici mogu zaustaviti Hitlera.
Bio je to napad koji je koindicirao s početkom velike savezničke invazije u Normandiji.
