Legendarni Ayrton Senna… Bio je to bezbrižni početak prvog svibnja sada već daleke 1994.-te godine. Naravno, kako za koji dio svijeta, jer Balkan je gorio u ratovima, Bliski istok se borio sa svojim mukama, Afrika sa glađu i ostalim katastrofama.
No, jedan jedini trenutak bio je dovoljan da se cijeli svijet ujedini u tuzi. Tog prvog svibnja u talijanskom gradiću Imoli, održavala se utrka Formule 1. U drugoj po redu krivini zvanoj Tamburello, Brazilac Ayrton Senna izgubio je kontrolu nad svojim bolidom, i pri brzini od 310 kilometara na sat udario u zid.
Najveći brazilski sin, miljenik svijeta, u tom trenutku najbolji vozač formule na svijetu, napustio je pozornicu života. Bio je to crni vikend za Formulu 1: Brazilac Rubens Barrichello je taj petak 29. travnja jedva preživio nesreću na stazi, a u subotu 30. travnja poginuo je Austrijanac Roland Ratzenberger. Obitelj, prijatelji i osobni liječnik odgovarali su vidno potresenog Sennu od utrke, no on je svom osobnom lječniku i dobrom prijatelju Sid Watkinsu rekao: “Postoje određene stvari oko kojih čovjek nema kontrolu. Ne mogu odustati. Moram nastaviti!”
Brazil je tim nemilim događajem bio zavijen u crno. Tri dana žalosti nisu bila dovoljna za oprost od takve veličine od čovjeka. Čak tri milijuna ljudi stajalo je na ulicama grada Sao Paula – ispraćajući Sennu na posljednje počivalište. 100 milijuna ljudi je pratilo sami sprovod preko tv-a.
Na njegovom posljednjem počivalištu, na nadgrobnoj ploči – uklesan je natpis: “Ništa me ne može rastaviti od ljubavi Božje.” Takav natpis na nadgrobnom spomeniku nije bio slučajnost.
Svu snagu za nevjerojatne poduhvate na stazi, sva nadahnuća za velika djela u životu, sve je to Ayrton dobivao kroz vjeru. Iako je rođen u bogatoj obitelji, i kroz cijeli život je bio okružen financijskim obiljem, nikada nije zaboravio na manje privilegirane stanovnike Brazila i svijeta. Već se za njegovog života znalo za mnoga njegova dobročinstva u vidu financijske pomoći za potrebite, no tek nakon njegove prerane smrti u 34-toj godini života saznalo se za razmjere njegovih dobrih djela koje je u skrovitosti činio. “Ne mogu živjeti na otoku blagostanja kad sam okužen morem patnji”.– često je govorio. Posebno osjetljiv bio je na siromašnu i bolesnu djecu. Iako nije stigao za života imati svoju biološku djecu, preko njegovih dobročinstava milioni djece dobili su priliku za normalan život.
Javna iskazivanja bitnosti Božje prisutnosti uvijek su bila upotpunjena i molitvama prije i nakon utrke. Bio je poznat pod nadimkom “Kišni čovjek” jer nitko nije mogao voziti po nevremenu i kiši kao što je on, i još pobjeđivati. I za tu sposobnost našao je pojašnjenje kroz vjeru: “I odjednom, shvatio sam da ne vozim svjesno, vozio sam instiktvno, kao da me je Bog prebacio u drugu dimenziju.”
Posebno dirljivo bilo je njegovo zadnje jutro na ovome svijetu, kada je nakon jutarnje molitve zamolio Gospodina da mu progovori, te je otvorio Bibliju, pročitavši da će mu Bog dati najveći dar, samoga Sebe. Svojoj sestri Viviane priznao je da misli da mu se bliži kraj života. Ali od utrke nije odustao. Niti od stava da je unatoč svom blagu ovog svijeta, najvažnije blago i dar sami Bog, Isus Krist.
U trenutku njegove smrti, nakon što su izvukli njegovo bespomoćno tijelo iz bolida, osobni liječnik i dobri prijatelj Sid Watkins, doživio je svojevrsno obraćenje… “Izgledao je spokojno. Podigao sam mu kapke i bilo je jasno iz njegovih zjenica da ima veliku povredu mozga. Podigli smo ga iz kokpita i položili na zemlju. Kada smo to uradili izdahnuo je i…iako tada nisam bio religiozan, osjetio sam kako njegov duh odlazi u tom trenutku”, prisjetio se lječnik Watkins potresne scene.
Dragocjeni čitatelju, što bi se dogodilo sa nama da smo ovo jutro u nekoj Svetopisamskoj riječi otkrili poruku s neba da je ovo zadnji dan našeg života? Bi li u strahu ostali sakriveni u našim domovima i na koljenima preklinjali Gospodina da nas ostavi još malo na životu?
Ili bi kao Ayrton Senna nastavili kroz taj zadnji dan života uzdajući se u nepogrješivost Božje volje.
“Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima što s ljubavlju čekaju njegov pojavak.” 2 Tim 4,6-8
Dragi Ayrtone, zauvijek si upisan u Božjem dlanu, ali i našim srcima. Od prvog do zadnjeg daha, kroz svu Vječnost, ostao si vjeran Kristu. Hvala ti na tom svjedočanstvu vjere!
