Posljednji sati Svetog Oca bili su označeni neprestanom molitvom svih onih koji su ga pratili u pobožnom prijelazu i složnim sudjelovanjem u molitvi tisuća vjernika koji su satima bili okupljeni na Trgu Svetog Petra.
Sveti Otac Ivan Pavao II. preminuo je 2. travnja, u 21:37 sati, u svojim privatnim odajama.
U 20 sati je započelo slavlje mise blagdana Božanskog milosrđa u sobi Svetog Oca kojoj je predsjedao mons. Stanislaw Dziwisz u zajedništvu s kardinalom Marianom Jaworskim, mons. Stanislawom Rylkom i mons. Miecyslavom Mokrzyckim. U tijeku misnog slavlja Papi je podijeljen sakrament bolesničkog pomazanja.
U trenutku smrti Ivana Pavla II., kako je priopćio ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice dr. Joaquin Navarro-Valls, a prenosi IKA, bili su prisutni dva osobna tajnika Svetog Oca: nadbiskup Stanislaw Dziwisz i mons. Mieczyslaw Mokrzycki, zatim kardinal Marian Jaworski, nadbiskup Stanislaw Rylko, o. Tadeusz Styczek, tri poljske redovnice Službenice Presvetog Srca Isusova, koje obavljaju službu u Papinim odajama, pod vodstvom svoje poglavarice s. Tobiane Sobodke, osobni Papin liječnik dr. Renato Buzzonetti s dva dežurna liječnika i dva dežurna medicinska tehničara. Odmah zatim su stigli državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano, kamerlengo Svete Rimske Crkve Eduard Martinez Somalo, zamjenik državnog tajnika nadbiskup Leonardo Sandri i zamjenik kamerlenga nadbiskup Paolo Sardi. Kasnije su došli dekan Kardinalskog zbora kardinal Joseph Ratzinger, te kardinal Jozef Tomko.
Vijest o Papinoj smrti objavio je mons. Leonardo Sandri, za vrijeme molitve krunice na Trgu sv. Petra u Vatikanu, nešto prije 22 sata. Papa se vratio svome Ocu, rekao je mons. Sandri i pozvao sve na molitvu Kraljice neba, predvodeći potom molitve za pokojne.
Zazvonila su zvona…
Neposredno nakon smrti pape Ivana Pavla II. oglasila su se velika zvona bazilike Svetog Petra u Vatikanu. Više od petnaest minuta zvonila su zvona bazilike Svete Marije Velike, najveća rimska zvona, kako bi objavila Papinu smrt. Velika zvona oglasila su se i u mnogobrojnim katedralama diljem svijeta, među kojima i u poljskom Krakowu. Vijest o Papinoj smrti objavljena je u tom poljskom gradu nešto prije 22 sata i vjernici su se odmah počeli u velikom broju okupljati na trgu ispred katedrale. “Svi se osjećamo kao siročad”, izjavio je državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano, neposredno nakon smrti Svetog Oca.
U trenutku Papine smrti na Trgu Svetog Petra u molitvi krunice bilo je okupljeno oko 100.000 vjernika. Brojni dopisnici iz Vatikana ističu kako je Papa umro upravo za vrijeme molitve krunice – molitve posvećene Blaženoj Djevici Mariji, kojoj je Sveti Otac bio posebno odan i pod čiju je zaštitu stavio cijeli svoj pontifikat.
Znakovito, Papa je ovaj svijet napustio upravo u predvečerje nedjelje Božanskog milosrđa, blagdana koji je prije pet godina sam ustanovio. Tada je svetom proglasio poljsku redovnicu Faustinu Kowalsku, “navjestiteljicu” Božjeg milosrđa, a odredio je također posebnu crkvu u Rimu za širenje tog štovanja. Uz tu je duhovnost Papa bio osobno vezan te je svoj pontifikat uobličio u vapaj Božjem milosrđu za čitavo čovječanstvo.
Svetac, odmah!
Tijelo pokojnog Pape položeno je 8. travnja u grobnicu u kripti Bazilike sv. Petra, na mjesto na kojemu je sve do nedavno bilo tijelo novoproglašenoga blaženog pape Ivana XXIII. I to je znakovito, s obzirom da su već na misi zadušnici, koja je prethodila pokopu, brojni vjernici gromoglasno za Svetog Oca uzvikivali: Svetac, odmah! Svetu misu zadušnicu za papu Ivana Pavla II. predvodio je kardinal Joseph Ratzinger, dekan Kardinalskog zbora, u koncelebraciji brojnih kardinala i biskupa, a u nazočnosti više milijuna vjernika u samom Rimu. Papu su došli ispratiti brojni vjerski, politički, kulturni i društveni predstavnici, a cijeli pokop, medijski popraćen kao niti jedan događaj do sada, više je podsjećao na slavlje vjere u uskrsnuće, nego na žalost zbog same smrti velikana koji je zadužio cijeli svijet.
Papina posljednja bilješka
Kako je prenio genovski dnevnik “Il Secolo XIX”, Papine su posljednje bilješke bile: “Radostan sam, budite i vi”, a napisane su suradnicima i časnim sestrama koji su mu bili najbliži. “Radostan sam, budite i vi”, napisao je s velikim naporom Sveti Otac uz pomoć svoga tajnika don Stanislava, dodavši: “Molimo radosno zajedno. Majci Božjoj povjeravam sve radosno”.
Patnja i svjedočenje
Podsjetimo se, posljednja tri mjeseca za papu Ivana Pavla II. bila su obilježena teškom bolešću i patnjom.
Početkom veljače odjeknula je vijest o odlasku pape Ivana Pavla II. u bolnicu Gemelli, zbog akutnoga laringotraheitisa, uzrokovanoga gripom. Premda bolestan, želio je biti zajedno s vjernicima. Tijekom Angelusa, 6. veljače, Papa se pojavio na prozoru svoje bolničke sobe, rukom blagoslovio okupljene, a potom izgovorio nekoliko riječi koje su izazvale snažne emocije među nazočnima pred bolnicom, kao i onima koji su događaj pratili putem televizije. U poruci koju je pročitao nadbiskup Sandri, Sveti je Otac zajamčio: “I ovdje nastavljam služiti Crkvi i cijelome čovječanstvu”.
Sveti se Otac u Vatikan vratio 10. veljače, a sljedeće nedjelje pojavio se na prozoru svojega stana. U poruci koju je nadbiskup Sandri pročitao prije molitve Anđeoskog pozdravljenja, Papa je istaknuo: “Uvijek osjećam potrebu za vašom pomoću pred Gospodinom, kako bih izvršio poslanje koje mi je Isus povjerio”. Krajem mjeseca, 21. veljače, objavljen je novi važan dokument Ivana Pavla II. – apostolsko pismo “Brzi razvoj”, upravljeno odgovornima u obavijesnim sredstvima. Dan nakon toga, 22. veljače, Sveti je Otac primio u audijenciju hrvatsko državno izaslanstvo, na čelu s predsjednikom Vlade dr. Ivom Sanaderom. 23. veljače u knjižarama se pojavila nova Papina knjiga “Sjećanje i identitet”, u kojoj Sveti Otac govori o važnim povijesnim temama, a posebice o totalitarnim ideologijama XX. stoljeća. 24. veljače Ivan Pavao II. ponovno odlazi u bolnicu Gemelli, zbog simptoma gripe i iste je večeri podvrgnut kirurškome zahvatu tijekom kojega je izvršena traheotomija. Odmah nakon što se probudio iz anestezije, Papa je na jednome papiriću napisao “Totus Tuus”, povjeravajući se, kao i uvijek tijekom svog pontifikata, Mariji. Tijekom 18 dana boravka u bolnici, vjernici Svetome Ocu svakodnevno izražavaju svoju blizinu, a Papa ih ne razočarava: više se puta pojavio na prozoru bolničke sobe kako bi ih pozdravio.
13. ožujka Papa se vraća u Vatikan, a sljedeće nedjelje, na Cvjetnicu, ponovno se pojavio na prozoru. Na Uskrs, Papa pokušava izgovoriti poruku i blagoslov Urbi et Orbi – Gradu i svijetu, ali ne uspijeva. Svoje osjećaje izražava gestama, a tijekom cijelog nagovora ostaje na prozoru.
U srijedu 23. ožujka, Papa se još jednom pojavio na prozoru pred okupljenim mnoštvom koje ga pozdravlja.
Karol Jozef Wojtyla rođen je u Wadowicama, gradu pedesetak kilometara udaljenom od Krakova, 18. svibnja 1920. Bio je drugo od dvoje djece Karola Wojtyle i Emilie Kaczorowske. Nakon završetka studija na višoj školi u Wadowicama 1938. godine, Karol se upisuje na sveučilište Jagiellonian u Krakovu. Kada su nacisti 1939. godine zatvorili sveučilište, mladi je Karol radio u kamenolomu, a potom u kemijskoj tvornici “Solvay” kako bi zaradio za život te izbjegao deportaciju u Njemačku. Osjetivši poziv na svećeništvo od 1942. pohađa u tajnosti predavanja na Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian, kao bogoslov Krakovske nadbiskupije. Nakon rata nastavlja studij na krakovskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian sve do svog svećeničkog ređenja u Krakovu 1. studenoga 1946. Na daljnjem studiju u Rimu postiže doktorat iz teologije (1948.) s tezom o nauku vjere u djelima sv. Ivana od Križa. Godine 1948. vraća se u Poljsku, gdje obavlja službu kapelana u Niegowiću, a potom studentskog kapelana u župi Sv. Florijana u Krakovu. Kasnije postaje profesor moralne i etičke teologije na krakovskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu u Lublinu.
U 38. godini života Wojtyla postaje najmlađi poljski biskup. Za biskupa je zaređen 28. rujna 1958. u katedrali u Krakovu. Šest godina kasnije, u tijeku održavanja Drugoga vatikanskog koncila, 13. siječnja 1964. papa Pavao VI. imenuje ga krakovskim nadbiskupom. Pavao VI. kreira ga i kardinalom 26. lipnja 1967. Kao nadbiskup sudjelovao je na Drugom vatikanskom koncilu (1962.-1965.) pruživši važni doprinos u izradi konstitucije “Gaudium et spes”.
16. listopada 1978. Karol Wojtyla izabran je za Papu. Nakon punih 455 godina izbor je pao na ne-Talijana, prvog slavenskog papu u povijesti. Karol Wojtyla uzeo je ime trojice svojih prethodnika – Ivan Pavao II. Papinsku je službu obavljao 26 godina, čime se uvrstio u red papa s najdužim pontifikatom. Njegov je pontifikat treći po duljini u povijesti Crkve. Dulji pontifikat od pape Wojtyle imali su samo prvi papa – Petar, koji je Crkvu vodio 34 ili 37 godina (30-64 ili 30-67) te papa Pio IX., koji je službu Petrova nasljednika obnašao od 1848. do 1878. godine, odnosno 31 godinu i 7 mjeseci.
Njegove posljednje izgovorene riječi bile su: ‘Dopustite mi da odem u Očev dom’! Papa Benedikt XVI. proglasio je 1. svibnja 2011. godine svoga prethodnika Ivana Pavla II. blaženim, a njegovim blagdanom proglasio je datum kada je Ivan Pavao II. održao prvu sv. Misu kao papa, 22. listopada.
Dana 27. travnja 2014. blaženi papa Ivan Pavao II, papa obitelji i papa mladih, te Ivan XXIII. proglašeni su svetima u jedinstvenoj ceremoniji kanonizacije održanoj pred oko 800 000 vjernika iz cijelog svijeta koji su s oduševljenjem dočekali ovu vijest.
