Ratni je plakat Hrvatskoga vijeÄa obrane ”I naĆĄ je tata u HVO, a tvoj?”, preveden kao ”Our Father’s in the HVO too â And Yours?” UvrĆĄten je u knjigu ”Zlo ne ĆŸivi ovdje” (”Evil Doesn’t Live Here”) Daouda Sarhandija i Aline Boboc, objavljenu 2002. godine. Izdana je u nakladi njujorĆĄkoga ”Princeton Architectural Press” (SAD), s tim da je pogrjeĆĄno upisana 1993. kao godina njegova nastanka.
Bila je ratna 1992. godina⊠VruÄe srpanjsko vrijeme⊠Lipanjske su zore netom svanule slobodom. Mostar je tada veÄ neĆĄto lakĆĄe disao. Makar i nadalje pod Äestim topniÄkim i raketnim udarima s udaljenih srpskih poloĆŸaja, razbacanih po gudurama VeleĆŸa i nevesinjskoga platoa.
PiĆĄe: Darko Juka
Nastao je tada plakat⊠Plakat koji je bio daleko ispred svojega vremena! RjeĆĄenje kojega se ni danaĆĄnji Äarobnjaci grafiÄkoga dizajna ne bi posramili. Ćœuta slova i akronim ”HVO” u hrvatskoj trobojnici, crnobijela fotografija dvaju krasnih djevojÄica i, u ruci starije, hrvatska zastava u boji, a ispred njih izuvene tvrde vojniÄke Äizme, razgaĆŸene nogama ratnikaâŠ
I naĆĄ je tata u HVO â a tvoj?
Kako to kod nas obiÄno biva, gotovo nitko danas o ovomu niĆĄta ne zna, ili znade premalo. Kada ljudi vide plakat, reakcije su uglavnom ovakove: ”Da, sjeÄam se ovoga!” ”ÄovjeÄe, otkud ti ovo?” ”Ne mogu vjerovati. Potpuno sam zaboravio na ovaj poster!!!” ”Moji su malci ovo drĆŸali na zidu sobe”âŠ
U dnu plakata potpisan je Sektor za IPD (Informativno-propagandnu djelatnost) ART Forces Herceg-Bosne. A njegov tadaĆĄnji zapovjednik SreÄko VuÄina pomogao mi je djelomice rasvijetliti priÄu. SjeÄa se da je fotka nastala krajem srpnja 1992. u krugu obiteljskoga doma CvitkoviÄ. A sloĆŸili smo se kako bi autorom mogao biti vrsni Vladimir KolopiÄ, ali u to nije potpuno siguran. KolopiÄ je, inaÄe, ostavio neke genijalne fotozapise ratnoga Mostara s poÄetka srpsko-crnogorske agresije.
Pamtim jednu od njegovih potresnijih fotografija. Onu raspetoga Isusa koji se, udarom jedne u nizu teĆĄkih neprijateljskih granata koje su na kraju spalile mostarsku Katedralu Marije Majke Crkve, otkaÄio s katedralnoga stropa i svom teĆŸinom svojega KriĆŸa zabio u pod meÄu skrĆĄeni graÄevni materijal razorene mostarske prvostolnice.
Ta je fotografija krasila naslovnu koricu ratnoga albuma Art Forces Banda HVO-a. Objavljena je pod nazivom ”DoÄi Äe vrijeme blagog naroda”, prema antologijskoj pjesmi Veselka Koromana kojoj je glazbeni ĆŸivot udahnuo pokojni Drago GrgiÄ Godra.
Dizajner veÄine grafiÄkih rjeĆĄenja toga vremena za potrebe mostarskoga HVO-a Denis Loose, potomak Äuvenoga mostarskog graditelja Miroslava Friedricha Loose, prisjeÄa se pionirske ”borbe” s teĆĄko dostupnim alatima toga vremena, niza varijacija na temu svjetski poznatoga ameriÄkog plakata ”Uncle Sam Wants You”, kao i plakata ”Ljubav za dom” otisnutoga na naslovnici drugoga broja glasila ”RijeÄ” HVO-a Mostar, iz srpnja 1992. (prvi je broj otisnut u lipnju te godine, za trajanja Lipanjskih zora) ali nije mogao sa sigurnoĆĄÄu kazati tko je autorom legendarnoga plakata s fotografijom dvaju djevojÄica u bijelom.
VuÄina, pak, pretpostavlja kako bi autor mogao biti joĆĄ jedan grafiÄki mag toga vremena, Damir Koluder zvani Duz, uz potporu IPD-a i osoblja mostarske tiskare ”Rade Bitanga”, kasnije preimenovane u ”GrafiÄko poduzeÄe Franjo MiliÄeviÄ Mostar”, osobito gospode MikuliÄa i BernadiÄa koji su ”nadljudskim naporima doprinosili mnogim projektima obrane”, kako zakljuÄi moj sugovornik.
Ali, novinar u meni nije mirovao pa iskopah vrijedne pojedinosti ove jedinstvene ratne priÄe koja mora biti otrgnuta zaboravu. Starija djevojÄica na fotografiji, ona sa zastavom u ruci, zove se Jelena, danas MariÄ, a tada MrĆĄiÄ, od majke Stanke i oca Zorana. MlaÄa je Nina MariÄ, od majke Marijane i oca Ivana. Stanka i Marijana su sestre. Pa su djevojÄice s plakata zapravo dvije rodice. A snimljene su ispred kuÄe njihovih bake i djeda RuĆŸice i Ivana CvitkoviÄ, na vrelu rijeke Radobolje, u mostarskim IliÄima.
– Jelena je imala Äetiri godine, Nina nepune dvije.
Prvotno je trebala biti snimana samo Jelena, ali se posramila. Pa joj je rodica uskoÄila dati potporu i tako je zapravo nastala ta fotografija. Nina je uskoÄila bez cipelica, nije ni neĆĄto posebno odjevena”, prisjetila se Marijana MariÄ, dirnuta idejom i ĆŸeljom da netko oĆŸivi priÄu o ovomu zaboravljenom plakatu koji je, djeÄjom ÄistoÄom budio snaĆŸnu emociju ponosa oÄevima, pozivajuÄi na novi val mobilizacije i snaĆŸenje hrvatski dragovoljaÄkih postrojbi koji su, prvom takovom akcijom na prostoru cijele BiH, zadali sudbinski vaĆŸan udarac okupatoru, odbacivĆĄi ga s obala Neretve duboko prema hercegovaÄkomu istoku.
A izuvene Äizme⊠Detalj bez kojega ne bi bilo ni polovice postignute snage plakata i njegove poruke⊠Pripadale su vojniku HVO-a Marinu Komadini Cici koji je doĆĄao sa smjene i, u trenutku fotografiranja, odmarao snom pravednika, ne sluteÄi da njegove crne neudobne ”preklopnice” ulaze u povijest.
InaÄe, ratni je plakat Hrvatskoga vijeÄa obrane ”I naĆĄ je tata u HVO, a tvoj?”, preveden kao ”Our Father’s in the HVO too â And Yours?” uvrĆĄten u knjigu ”Zlo ne ĆŸivi ovdje” (”Evil Doesn’t Live Here”) Daouda Sarhandija i Aline Boboc, objavljenu 2002. godine, u nakladi njujorĆĄkoga ”Princeton Architectural Press” (SAD), s tim da je pogrjeĆĄno upisana 1993. kao godina njegova nastanka.
