Posljednjih dana svjedočimo polemici o tome koristi li predsjednik države vojni helikopter kao taksi službu, dok smo nedavno, za vrijeme Europskog prvenstva u nogometu, raspravljali može li se državni avion upotrebljavati kao obiteljsko prijevozno sredstvo. Danas pak Milanović ističe kako Plenković leti avionom iz Gorice u Dugo selo. U svim navedenim slučajevima politički je odgovor bio promašen jer se nije vodio onim čime je trebao, a to je davanjem jasnog odgovora na pitanje od javnog interesa. Naime, temeljni je problem hrvatske političke scene što i jedna i druga strana, zajedno sa stručnjacima i političarima koji ih zagovaraju u javnom prostoru, drži figu u džepu. Tako kao odgovor na pitanje kada se smije koristiti helikopter mi najčešće čujemo protupitanje „znate li gdje su sve oni letjeli“, slično kao što se na postavljanje pitanja o kršenju Ustava odgovara „pogledajte vašu bivšu predsjednicu i njezino tadašnje stranačko promoviranje“. Na sličan način, kada krene medijsko analiziranje postupaka vladajuće stranke prisutna je retorika o kršitelju Ustava koji je po defaultu sramotniji od njihovog aktualnog grijeha.
Poruka je uvijek jednaka: nije važno činim li ja nešto pogrešno, oni su još gori. I zato je to politika lažne alternative koja neće Hrvatskoj donijeti željenu i potrebnu promjenu jer nam nameće neistinitu tezu da možemo birati isključivo manje lošu opciju. Ujedno, njome se promašuje bit ove rasprave, a to je transparentno korištenje državnih sredstava gdje pravila moraju biti jednaka za sve. Obaveza je najviših državnih dužnosnika da državne resurse uvijek upotrebljavaju na obziran i štedljiv način. Javnost sve može i treba preispitivati, i zašto se biskupi prevoze ratnim brodom i zašto je bivši ministar obrane Mario Banožić letio vojnim avionom s mora u Zagreb i može li se vojni helikopter „vježbati“ prijevozom nekoga kome je ta vožnja potrebnija nego predsjedniku RH. Naravno da vrhovni zapovjednik oružanih snaga onaj dio svojih djelatnosti koji je iz sigurnosnih razloga vojna tajna neće obrazlagati javnosti i tu nema mjesta za to da ga se populistički proziva, ali ako se pojavi mogućnost zlouporabe vojnih resursa za neke privatne ili promotivne interese, onda se to mora jednostavnim obrazloženjem nedvosmisleno otkloniti, a ne se djetinjasto prepucavati oko toga tko je veći frajer pa se manje boji vožnje helikopterom.
Stoga je krajnje vrijeme da prestanemo pričati tko je bio gori i da se počnemo natjecati primjerima kako može bolje. Kada postanem predsjednica Republike Hrvatske neću imati dvostruke kriterije niti ću se skrivati iza pogreški mojih prethodnika. A tako može postupati samo osoba koja je doista nezavisna te stoga na ispravan način utjelovljuje Ustavom određenu funkciju predsjednice koja je u službi svih građana, a ne vlastitog interesa ili plaćanja stranačkih dugova.
Marija Selak Raspudić
crodex.net
