Već tri desetljeća Hrvatsku možemo ubrojiti u nisko-natalitetne zemlje, čija se stopa rađanja kreće oko 9 na 1.000 stanovnika u posljednjih desetak godina.
Od 1991. godine u Hrvatskoj bilježimo više umrlih nego rođenih, odnosno „prirodni pad“ stanovništva.
Najnoviji podaci objavljeni nedavno, 31. siječnja ove 2023. godine, neumoljivo pokazuju nastavak demografskih negativnosti još većom silinom.
Prema ovih dana objavljenim podacima, demografska katastrofa se nastavlja s čak 6,9% manje rođenih u 12 mjeseci u odnosu na prethodnih 12 .
Pad je najbrži ikada od osnutka Hrvatske!
Je li ovo dovoljno za opću zabrinutost i definitivnu i konačnu potvrdu kako demografska problematika nije niti može biti svjetonazorsko i političko pitanje, već isključivo strateško nacionalno.
Nakon ovakvih negativnosti osmijesima potvrđivati uspješnost ili proglašavati svaku demografsku poticajnu mjeru nepotrebnom (npr. u gradu Zagrebu) ili tvrditi kako se puno toga poduzima u pogledu demografske revitalizacije hrvatske populacije ili mirno promatrati demografsku kataklizmu ili tvrditi kako se puno troši demografski na opstanak Hrvatske zvuči apsolutno neprimjereno i zapravo potvrđuje antihrvatsko političko djelovanje.
Što bi trebali činiti znanstvenici uz ovakve pokazatelje? Tražiti opravdanja u političkom postupanju i negiranju stvarnosti ili zatvarati oči pred znanstvenim neumitnostima ili se podrediti političkoj matrici bez pogovora ili prihvatiti demografski nestanak Hrvatske kao posebnu europsku vrijednost?
Stjepan Šterc, predstojnik Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, poručio je kako je demografija u Hrvatskoj, kao jedan od ključnih nacionalnih problema, nepotrebno ispolitizirana i time odmaknuta od znanstvenog pristupa.
Istaknuo je kako je prema službenim podacima Ministarstva uprave Hrvatske u prošloj godini zabilježeno 23.000 više umrlih nego rođenih osoba.
“Ako se ovakvo iseljavanje nastavi i smanji aktivnost aktivnog stanovništva, deficit mirovinskog sustava će se povećavati i pitanje je hoće li se moći pokriti iz proračunskih sredstava. Hrvatska se, prema ocjeni UN-a, nalazi među pet najstarijih populacija u svijetu te u prostoru koji je najugroženije demografsko područje u svijetu”, istaknuo je Šterc.
Usprkos stalnim upozoravanjima već više od trideset godina, malo se toga u matrici promijenilo prema demografskoj problematici. Projekcije Ujedinjenih naroda govore da će 2050. godine Hrvatska imati gotovo 17 posto stanovnika manje ako se javne politike ne promijene ali to očito nikoga nije briga i demografsku obnovu zapravo svodi na PR.
Problemi s pandemijom korone i rat u Ukrajini skrenuli su pažnju s demografskih problema, međutim fokus se što prije treba vratiti na demografska kretanja.
Korupcija, nepotizam, visoka stopa nezaposlenosti i loši uvjeti rada, posebno za žene od kojih se očekuje usklađivanje privatnog i poslovnog života, samo su neki od razloga iseljavanja i niskih stopa nataliteta. Nužno je ozbiljno shvatiti demografsku situaciju, sastaviti i provesti prikladan program obiteljske i pronatalitetne politike čim prije.
Također, potrebno je poticati razvoj ruralnih dijelova zemlje i pokušati smanjiti nejednaki razmještaj stanovništva, iseljavanje u gradove, a na kraju u inozemstvo.
