Kao da je bilo u nekom dalekom vremenu, no dojučerašnje ‘Covid-ludilo’ oko mjera i pritisaka na cijepljenje itekako je ostavilo traga na hrvatskim građanima. Mnogima od njih, kroz ucjene poslodavaca, bila je ugrožena egzistencija, a trpjeli su i najmlađi.
Dušebrižnici koji se sada ‘čude’ pogoršanju mentalnog zdravlja, osobito djece i mladih, zaboravili su na jednu sitnicu.
A to je da ima i nas sa sjajnim pamćenjem.
Covid-‘krivnja’ najmlađih
Svi oni, novoiznenađeni sadašnjošću, bili su oštri zagovornici strogih Covid-mjera od kojih su mnoge plesale po rubu tiranije.
Brojni su primjeri znanstvenika, epidemiologa, ali i političara koji su krivili najmlađe za “širenje epidemije”, pozivajući na zatvaranje škola i cijepljenje djece.
Valja podsjetiti i na neke saborske zastupnike koji koriste svaku priliku za isticanje ‘borbe za ljudska prava’.
Upravo su oni bili u prvim redovima za narušavanje prava i sloboda građana po pitanju Covid-mjera.
Tako je, recimo, Ivana Kekin u vrijeme Covid-pandemije zagovarala zatvaranje škola i potpunu izolaciju djece, uz obvezno nošenje maski i za najmlađe, a sada drži lekcije o narušenom mentalnom zdravlju i velikom porastu poremećaja kod djece i mladih.
Kekin je, sjetimo se, još 2021. godine dio građana prozivala ‘antivakserima’ i ‘necjepišama’, a htjela je ukidanje mjera “samo pod uvjetom visoke procijepljenosti građana”.
Mostova inicijativa za referendum protiv Covid-potvrda
Među rijetkim izuzecima ovakve retorike bili su zastupnici Mosta koji su organizirali prikupljanje potpisa za referendum o ukidanju Covid-potvrda.
Unatoč prikupljenih preko 400 tisuća potpisa, do referenduma, međutim, nikada nije došlo.
Jedno vrijeme se zahtjev ignoriralo, zatim odgađalo, a u konačnici i planski preduhitrilo ukidanjem covid-potvrda.
Promjena retorike tijekom Covid-a
Tijekom godina mijenjala se retorika onih kojima je javni prostor bio preplavljen.
Riječ je uglavnom o znanstvenicima i epidemiolozima, među kojima se istaknuo i Ivan Đikić.
Samo od veljače 2020. pa do listopada 2021. godine Đikićeva retorika postala je neprepoznatljiva.
U manje od dvije godine ovaj je znanstvenik promijenio mišljenje od “…Djeca mogu ići u školu, nema potrebe izolirati djecu ako su svi negativni i stigmatizirati ljude koji su inficirani” i “Korištenje maski ima minimalni efekt na obranu od infekcije” pa sve do “Treba cijepiti djecu”.
Đikić je bio među onima koji su zagovarali zatvaranje škola, a njegovim idejama priklonio se i pulmolog Saša Srića.
‘Otvoriti škole, ali… ‘
Znanstvenik Igor Štagljar, 2020. godine je kazao da škole treba otvoriti, ali je postavio niz uvjeta kojih se ne bi posramio ni zagovaratelj života pod staklenim zvonom.
“Definitivno treba otvoriti škole, ali samo ako možemo osigurati savršene epidemiološke uvjete – besprijekornu ventilaciju, smanjeni broj učenika u razredu, hibridni tip nastave, kao i obavezno nošenje maski za sve učenike starije od 10 godina”, rekao je tada Štagljar.
Djecu pozitivnu na virus nazvao je tempiranim bombama, “izuzetno opasnima za starije članove kućanstava, pogotovo za one iznad 65, i za osobe s raznim bolestima“.
Tko se sve zalagao za cijepljenje djece?
I epidemiolog Bernard Kaić zalagao se za online nastavu, ukidanje svih izvanškolskih aktivnosti, kao i cijepljenje djece.
Online nastavu zagovarala je i Andreja Ambriović Ristov prozvavši srednjoškolce i studente za širenje bolesti.
“Hitno moramo zatvoriti škole, mladi prenose zarazu u obiteljima i javnom prijevozu”, riječi su Branka Kolarića, čovjeka koji je tvrdio da su nuspojave cjepiva ‘jedan na milijun’.
Za cijepljenje djece zalagali su se i Luka Čičin-Šain, Andrej Trampuž, Saša Ceci te Zlatko Trobonjača.
Potonji je ušao u povijest rečenicom “Pa ja bih i svoga unuka od 15 mjeseci cijepio protiv COVID-a!”.
Manifestacija posljedica
Najveći teret oko Covid-a nesumnjivo su snosila djeca.
Od optužbi da su upravo ona kriva za prenošenje virusa, preko traženja prekida nastave i prelazaka na online modele, pa sve do distanci, nošenja maski i najava njihova cijepljenja.
Izoliranost i popratne pojave uzele su danak.
Unatoč upozorenjima o posljedicama po mentalno zdravlje djece, čijemu je narušavanju uvelike pridonijela fizička odsutnost s nastave, neki viši politički interesi pokazali su se važnijima od pravovremene zaštite te najranjivije skupine stanovništva.
Primjetan pad pažnje i koncentracije, veća sklonost agresiji i njezinom iskazivanju, kao i ovisnost o ekranima, samo su početak manifestacije niza posljedica s kojima se susreću djeca nakon godina Covid-a.
Nedostatak stručnjaka na tom području, na koji je nedavno u intervjuu za Narod.hr upozorila Gordana Buljan Flander, bit će jedan od najvećih izazova u borbi s teškoćama kojoj će djeca i mladi tek biti izloženi.
Izvor:narod.hr
