Christian Schmidt i pravni paradoks OHR-a: Između međunarodnog priznanja i pravne kontroverze
Christian Schmidt, njemački političar, od 2021. godine obnaša funkciju visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (BiH). Međutim, njegovo imenovanje izazvalo je duboke pravne i političke podjele na međunarodnoj sceni. Iako je Schmidt preuzeo dužnost uz podršku Zapadnih država okupljenih u Vijeću za implementaciju mira (PIC), njegovo imenovanje nije potvrđeno rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda — tijela koje jedino ima mandat legitimirati ovakvu funkciju.
Stav Rusije i Kine
Ruska Federacija i Kina otvoreno osporavaju Schmidtov autoritet. Rusija je od 2011. godine napustila političko tijelo PIC, koje je 1997. dalo tzv. Bonske ovlasti Uredu visokog predstavnika (OHR). Moskva sada tvrdi da OHR više nema legitimitet donositi obvezujuće odluke jer one nisu potvrđene novim međunarodnim konsenzusom. S pravnog gledišta, Rusija i Kina tvrde da Schmidt nije pravno priznati visoki predstavnik jer ga nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a, čime njegovi akti nemaju univerzalnu pravnu snagu.
S druge strane, Europska unija, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i ostale članice PIC-a priznaju Schmidta kao legitimnog nasljednika Valentina Inzka. Po toj liniji, Schmidt ima pravo koristiti Bonske ovlasti i intervenirati u politički život BiH, uključujući donošenje zakona i izmjene izbornih pravila — što je i učinio više puta od dolaska na dužnost.
Zanimljivo, u formalnoj komunikaciji sa Vijećem sigurnosti UN-a, Schmidt ne potpisuje izvješća kao “visoki predstavnik”, već kao predstavnik PIC-a, kako bi izbjegao pravni spor i moguću blokadu Rusije i Kine. Međutim, unutar BiH i u službenim dokumentima, njegovi akti se objavljuju kao odluke visokog predstavnika, što otvara prostor za pravne osporavanja. Vodstvo Republike Srpske, koristi ovaj argument kako bi Schmidta proglasila nelegalnim akterom čije odluke ne treba poštovati.
Ova pravna nejasnoća stvara duboku političku krizu: dok Zapad inzistira da domaći akteri, poput Milorada Dodika, moraju “priznati autoritet” Schmidta to odbijaju, tvrdeći da Schmidt nema legitimitet. S druge strane, bošnjačka unitaristička politika i dio međunarodne zajednice Schmidta vidi kao ključnog garanta očuvanja BiH od mogućeg disolucijskog scenarija.
Situacija u BiH time je ušla u zonu pravnog i političkog limba. S jedne strane, međunarodni akteri priznaju Schmidta i njegove odluke provode se na terenu; s druge strane, njegovo imenovanje ostaje bez jednoglasne potvrde UN-a, što omogućava pravne osporavatelje da tvrde kako njegovi akti nisu pravno valjani. Ovaj paradoks ne samo da destabilizira BiH, nego otvara i šire pitanje — koliko međunarodna zajednica danas poštuje vlastita pravila kada je riječ o suverenitetu i pravnom poretku slabijih država.
Christian Schmidt ostaje visoki predstavnik samo za one koji ga priznaju (EU, SAD, UK). No pravno gledano, njegova pozicija je neodrživa ako ga ne potvrdi Vijeće sigurnosti UN-a.
To stvara opasni presedan za BiH — gdje pravna i politička arhitektura države ovise o dvojbenom međunarodnom autoritetu.
