Domovina

Tomaševićevo muraliziranje u Zagrebu: brisanje sjećanja i nevješto opravdavanje

mural ne prikazuje nasilje, nego baš suprotno – borbu protiv nasilja.

Ne stišavaju se reakcije na skandaloznu najavu Ivane kekin iz Nove ljevice o brisanju murala koji simboliziraju otpor hrvatskog naroda velikosrpskom agresoru.

”Budući da je učinkovitost nove vlasti u Zagrebu dosad pala na svim ispitima osim ekspresnom uklanjanju po njima spornih murala gdje se, da ironija bude upečatljivija, pokazala i veća budnost od potrebne pa su prebrisani i oni koji navodno nisu trebali biti, u našem glavnom gradu postalo je prvorazredno političko pitanje koje još murale treba prefarbati. Čisto da se ne kaže da ni u čemu pomaka nema. Na tom tragu izgleda da je prvi na listi za odstrel mural Zvonimira Bobana na osnovnoj školi u Zagrebu koji „prikazuje nasilje“.

„Uspjesi naših sportaša i uspjesi hrvatskog naroda se mogu prikazivati kroz slike koje ne prikazuju nasilje“, rekla je Ivana Kekin i dodala da bi podržala njegovo uklanjanje. Premda je Ivana Kekin potpredsjednica Gradske skupštine i dolazi iz njegovih redova, a ne anketirana prolaznica, Tomašević o istom pitanju nema stav, nego će ga imati jednom u budućnosti kada šira javna rasprava kaže što je o tome politički oportuno misliti.

Budući da se gradonačelnik očito boji komentirati navedeni mural, ne preostaje mi drugo nego da reagiram i objasnim što je sve pogrešno u onome što je Kekin izjavila. Zato što se na muralu nalazi nogometaš, to ne znači da mural prikazuje uspjeh hrvatskog sporta. Naime ovdje nije riječ o slici „barbarskog“ slavlja nogometnog uspjeha, kao što sugerira izjava Kekin, pa time i poticaju na nasilje osnovnoškolcima jer navedeni mural ne prikazuje nasilje, nego baš suprotno – borbu protiv nasilja. On ilustrira pojedinca koji se usudio usprotiviti represivnom režimu i koji je stao u obranu slabijih, u konkretnom slučaju od jugo-milicije napadnutih zagrebačkih navijača.

U tom smislu njegova je odgojno-obrazovna poruka jasna, a može se sažeti na ono što je o tom događaju rekao Zlatko Kranjčar dvadeset godina kasnije: „13. svibnja dio je točke na i generacije 1990. koja je u sebi nosila revolt, a protiv tadašnjeg režima. Toga dana dala je poticaj stvaranju hrvatske države.

“Stoga je pravo pitanje za novu vlast sljedeće: Je li njihova reakcija na Bobanov mural tek signaliziranje pozerskog pacifizma, puko nepoznavanje ključnih povijesnih trenutaka ili izraz žaljenja što su se oni uopće dogodili?” piše Marija Selak Raspudić

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Back to top button