Domovina

Sprema li se Faktograf za predizbornu borbu protiv dezinformacija ili političkih protivnika?

Fact checkeri” upozoravaju na poplavu dezinformacija o migrantima uoči predstojećih izbora. Ali na osnovi čega?

Kako prenose N1GONG i T-portal na okruglom stolu Tko su dezinformatori i kako će dezinformacije utjecati na izbore 2024. godine?, na kojem su predstavljena navodna istraživanja jadranskog centra za borbu protiv dezinformacija Adria Digital Media Observatory (ADMO), zaključeno je da ćemo predstojeće izbore dočekati zasuti dezinformacijama o stranim radnicima i migrantima.

Adria Digital Media Observatory je multidisciplinarni centar za provjeru točnosti i istraživanje dezinformacijskih narativa u digitalnom okruženju za Hrvatsku i Sloveniju, koji djeluje u okviru European Digital Media Observatory (EDMO), krovne institucije Europske unije za borbu protiv dezinformacija.

Hrvatsko-slovenski ”centar za borbu protiv dezinformacija” okuplja Sveučilište u Dubrovniku (UNIDU), Fakultet političkih znanosti u Zagrebu (FPZG), Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER), Filozofski fakultet u Zagrebu (FFZG), Gong, N1 televizija, Agence France Presse (AFP), XWiki i Oštro iz Slovenije.

Nejasne definicije

O kakvim je točno dezinformacijama riječ, još uvijek ne znamo, ali doznajemo kako je prof. Marijana Grbeša s FPZ-a istakla da će se one primjenjivati u predizbornoj kampanji kako bi pomogle nekim, po informacijama koje za sad posjeduju, neimenovanim političkim akterima pri osvajanju vlasti.

O kakvim ”dezinformacijama” bi mogla biti riječ?

U Hrvatskoj ne postoji konsenzus oko poželjnosti, nepoželjnosti i, dalje, naravi i frekvencije uvođenja strane radne snage, tako da nije po sebi jasno što bi po tom pitanju predstavljalo dezinformacije koje bi, kako tvrdi prof. Grbeša, funkcionirale na pet razina manipulacije:  odbacivanja optužbe, promijene narativa (žrtvu pretvore u zločinca i suprotno), zamijeni teza, plašenju i podijeli zajednice.

Ako konsenzus oko strane radne snage ne postoji, onda, po pitanju onih migranata koji konstantno nastoje ilegalno prijeći hrvatsku granicu, on, barem u krajevima godinama neposredno pogođenim ovim oblikom migracija, postoji. Konsenzus je, uglavnom, da ih treba efikasnije spriječiti.

“Dezinformacija ima najveću manipulativnu snagu kada je prenesu mainstream mediji. Pojedini akteri mogu iskoristiti dezinformacije, teorije zavjere i narative kao pozornicu da kasnije prikupe dovoljnu podršku za osvajanje političke vlasti. Bitno je imati na umu što se sve može dogoditi ako dajemo prostor takozvanim guruima domaće scene”, pojasnila je prof. Grbeša i podsjetila na slučaj širitelja teorija zavjera Branimira Nestorovića koji je izborno iznenađenje posljednjih izbora u Srbiji.

Slaba analogija

Čini se kako je ovdje pretpostavka da Hrvatsku čeka poplava teorija zavjera, nalik onima kakve su se širile u jeku COVID-19 krize, barem ako ćemo suditi po analogiji koju ova analitičarka povlači između hrvatske i srpske situacije. Ako je to slučaj, onda je posrijedi prilično slaba analogija.

Naime, u Hrvatskoj je dominantna kritika COVID-19 mjera dolazila od neovisnih aktera poput Gordana Lauca i Nenada Bakića, koji svoju popularnost nisu politički kapitalizirali, a danas se pokazalo kako su umnogome bili u pravu. To donekle potvrđuje i ulazak njihovih argumenata u medije glavne struje, nakon prestanka krize.

Primjerice, ovaj je tjedan Nenad Bakić iznio neke argumente u Jutarnjem listu, koji mu je otvorio prostor da odgovori na napad kolumnista Ante Tomića. Ni Bakić ni Lauc u jeku krize nisu imali pristup glavnim medijima, nego su svoju kritiku lockdown mjera širili ponajprije putem društvenih mreža, pa zatim i blogova, portala i podcasta.

Međutim, ključno je to što oni, unatoč tomu što su djelovali s margine i protiv “dominantnog narativa”, evidentno nisu širili dezinformacije, što danas se danas manje-više prešutno prihvaća.

Dvojbeni “fact checking”

U tom smislu, kao da paušalno povlačenje “regionalnih” analogija sa radikalno drugačijim društvom poput srpskog nije dovoljno politološki slabo informirano, autorica svojim riječima izaziva neugodan utisak kako zapravo priprema denuncijaciju cijelog niza političkih opcija kao paravana za širenje dezinformacija.

Ako je o tome riječ, onda bi na djelu mogla biti i priprema za svojevrsnu demonizaciju tih političkih opcija od strane njihovih protivnika, kakvu je hrvatska javnost već upoznala kroz djelovanje “fackt checking” punktova poput Faktografa, koji se pokazao ne samo kao politički pristran – i to u prilično radikalnom smjeru – nego i faktografski veoma slabo informiran.

Kako se ustanovljuje tko širi dezinformacije?

Odgovor na to pitanje ponudio je Mato Brautović, koordinator ADMO-a:

“Kao dezinformacijske aktere identificirali smo pseudo-medije, različite grupe, stranice i profile na društvenim mrežama, kao i dio mainstream i državnih medija iz regije. Oko tih izvora formirale su se jake zajednice sposobne za brzo širenje dezinformacija. Njihov cilj je polarizacija hrvatskog društva i odabir kandidata te stranaka koji podržavaju njihove geopolitičke ciljeve”

Politički motivi

Bacimo li pogled na konkretna istraživanja Brautovića i kolega, možemo ustanoviti kako je riječ o analizi kretanja informacija i povezivanju informacijskih punktova u tzv. “ekosisteme”. Tako, primjerice, neki popularni Facebook profil plasira informaciju, koju podijeli određena skupina portala i blogova, što stvara “cluster” informacija. Čitatelj koji prati informaciju na taj način se nađe u zatvorenom krugu, svojevrsnom informacijskom balonu koji za njega onda postane mjerodavni filter za informacije, bez potrebe da ih provjerava.

Problem je u tome što nigdje ne nailazimo na konkretno tumačenje kako točno ovi stručnjaci ustanovljuju što je točna, a što netočna informacija. Imamo li u vidu kako u njihovim istraživanjima jasno figurira Faktograf, dovoljno se prisjetiti kako je posrijedi u više navrata dokazano nepouzdan “fact checker”.

Otud se stječe utisak kako bi uoči izbora i odluka o istinitosti i lažnosti informacija po pitanju stranih radnika i migranata mogla biti političke, a ne empirijske, naravi.

U tom slučaju ovakav način borbe protiv dezinformacija veoma bi lako mogao završiti kao politički motiviran metod diskvalifikacije protivnika.

Izvor:narod.hr

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Back to top button