Zapovjedništvo Zbornog područja HVO Vitez na dana 28. listopada 1993. godine priopćilo je kako je u Travniku, točnije u Rastovcu pokraj Novog Travnika, pronađeno sedam mrtvih tijela Hrvata, staraca i djece, koje su prethodnih dana mučki pogubili pripadnici diverzantske skupine mudžahedina.
Ovaj zločin je, pokazalo se naknadno, počinjen 25. listopada 1993. godine, a sve žrtve su bile hrvatske nacionalnosti.
Mudžahedinski zločini u Travniku
U zoru, oko četiri sata, pripadnici zloglasne 7. muslimansko-bošnjačke brigade upali su u selo i poklali sedam hrvatskih civila, a dječaku Goranu Lešiću su pritom polomili ruke i noge. Vladimir Pogarčić, tada pročelnik Ureda za zaštitu ljudskih prava Hrvatske Republike Herceg-Bosne, izvijestio je generala Francisa Briquemonta, zapovjednika UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu, o masakru tih sedam civila kao i velikom broju onih koji su odvedeni u zatočeništvo.
U Travniku su sa 1993. na 1994. godinu muslimanske snage pogubile preko 550 Hrvata, a nakon rata je ubijeno osam povratnika. Ritualna ubojstva u selima Miletići, Ćukle, Ovnak, Gučoj Gori i Maljine nikada nisu adekvatno istražena niti kažnjena. Strijeljano je više desetaka obitelji od kojih se za posmrtnim ostatcima 22 žrtve i danas traga.
Ritualno ubijanje Hrvata i Srba
Primjerice, mudžahedini su oteli pet uglednih travničkih Hrvata i Srba, i odveli ih u svoju bazu u travničkom naselju Orašac. Ivo Fišić i Dalibor Adžaip svjedočili su o dvodnevnom mučenju pri čemu su ih nazivali “svinjama”. Ujutro su ih uz Kazimira Pobrića i Dragana Popovića odveli na jednu livadu, gdje je nekoliko desetaka mudžahedina stalo oko jedne jame uzvikujući “Tekbir! Alahu-ekber!”
Dragana Popovića doveli su do jame i srušili na pod, a jedan od njih, kojega su zvali Hasan, po svjedočenju je kleknuo do Popovića i presjekao mu grkljan. U presudi stoji kako je “Hasanu bilo naređeno da odsiječe glavu sa tijela, no kako ovome to nije polazilo za rukom, prišao je jedan drugi vojnik i obavio dokraja zadatak”:
“Taj vojnik je ponosno podigao glavu Dragana Popovića, a ostali su vojnici stali klicati. Zatim je prišao zarobljenicima i prisilio ih da poljube glavu pokojnika, što su zarobljenici i učinili. Preživjeli su bili prisiljeni pokopati posmrtne ostatke, a potom su ih vratili u kuću gdje je jedan stražar Ivi Fišiću najavio da je sutradan on na redu”, kazano je na sudu.
Do kraja bošnjačko-hrvatskog rata s područja općine Travnik protjerano je 19.600 Hrvata, ubijena su 124 hrvatska civila, 427 branitelja, pripadnika HVO-a. Stradali su skoro svi katolički sakralni objekti, hrvatski domovi su porušeni, a imovina opljačkana.
