”Bosna i Hercegovina službeno danas slavi Dan državnosti. U normalnim državama to je dan prema kojem većina stanovništva države ima neki sentimentalni osjećaj i dan provodi u odmoru, čitajući i promišljajući o tom često veoma važnom danu. Što se događa u BiH?
U BiH na današnji dan najviše polovica (1.3 od 2.6 milijuna) stanovnika, tj. jedan konstitutivni narod slavi Dan državnosti. Ostala polovica, tj. dva konstitutivna naroda rade normalno kao i svaki drugi dan. Ovaj dan je idealna prizma kroz koju se ne treba, nego mora gledati BiH ako se želi mijenjati na bolje.
Kad je potrebna terapija najvažnije je dijagnosticirati bolest, ako se netočno dijagnosticira propisat će se pogrešna terapija koja će dovesti do smrti. Problematično je i što je današnji Dan državnosti zbog ZAVNOBIH-a 1943. godine u Mrkonjić Gradu.
Zašto se Dan državnosti slavi zbog događaja iz Drugog svjetskog rata, na počecima stvaranja komunističke Jugoslavije iz koje će 48 godina kasnije današnja dva konstitutivna naroda izaći puškom i krvlju. Kakvu poruku šaljemo slaveći dan državnosti iz vremena totalitarizma, tj. države koju su obilježili masovna ubojstva, progoni, zatvaranja i likvidacije neistomišljenika diljem Europe i svijeta. Zar se nije trebao naći neki nadnevak iz Domovinskog rata koji je baza za ovo ”neovisnu” BiH?
Na kraju je li moguće danas uopće naći nadnevak za dan državnosti kojim bi bila zadovoljna sva tri naroda u BiH? Ako nije moguće, kako je moguće da takvu državu čeka svjetla budućnost? Oko čega se možemo složiti i možemo li uopće oko ičega? Ovaj dan pokazuje svu heterogenost BiH. U povijesti nalazimo brojne primjere da heterogena državna uređenja nisu imali svijetlu i drugu zajedničku budućnosti, iako su neka gospodarski dobro stajala.
Svaka ”tamnica naroda” se raspala prije ili poslije, pritisnuta vanjskom ugrozom ili ne, nije dugo preživjela. Ovaj dan je prilika i povod da razmislimo o budućnosti! Postoje dvije opcije, da se raziđemo ili da tražimo konsenzus u odlukama bez nametanje jedni drugima, što je nakon krvavog rata, ”Komšića” i ostalih dekadencija teško očekivati. Izgleda da je ova prva opcija bezbolnija i realnija.
Sretna sv. Kata svima koji slave!p. s. Ovima koji kao ne slave Dan državnosti, ali ga čestitaju želimo da čim prije dođu do spoznaje o vlastitoj svijesti i identitetu.” Slavko Zovko,HRS
