Kako je objavio portal Srednja.hr, aktualni hrvatski premijer Andrej Plenković je 1984. godine upisao tadašnji Obrazovni centar za jezike. Kako se prisjećaju njegove profesorice, bio je vrlo dobar s prosjecima 4.3 i 4.4 – gotovo dovoljnima za peticu. S time međutim nije mogao biti oslobođen mature (to su mogli samo odlični učenici), pa je s odličnim obranio maturalni rad na temu “Sredstva masovne komunikacije”. Rekli bi – kao i svi drugi. No, tu prestaje svaka sličnost sa “svima drugima”.
Maturalni, dakle ne diplomski, magistarski ili doktorski, nego maturalni mladog Andreja Plenkovića objavljen je 1989. kao knjižica u izdanju “Poslovne zajednice grafičkih i srodnih organizacija udruženog rada Jugoslavije”, a u svojevrsnom predgovoru je navedeno: “Ova knjiga namijenjena je nosiocima funkcije informiranja u grafičkim radnim organizacijama udruženim u Poslovnu zajednicu “Grafoimpex” za stručno osposobljavanje, kao i svim radnim ljudima kojima je samoupravljanje i društveno komuniciranje primarna zadaća.”
U doba Jugoslavije mladom Andreju Plenkoviću maturalni rad objavljen je kao knjižica. Čini se, moramo primijetiti, da je socijalistička Jugoslavija prilično vjerovala u Andreja Plenkovića, jer u njoj pisati i objavljivati nije mogao baš svatko.
Kako je Plenković citirao Marxa
U svom maturalnom radu mladi Andrej Plenković prikazuje glavne karakteristike modernih sredstava masovnog komuniciranja. Rad je svakako dobro napisan i definitivno nema propusta oko citiranja, pa je tako već na početku rada citiran Umberto Eco, što znači da je mladi Plenković pratio tada najnoviju svjetsku literaturu. Međutim, nije bilo loš ni s marksističkom, pa tako Plenković piše: “Izvor informacija je u svim klasnim društvima vladajuća klasa. Ona putem sredstava masovnog komuniciranja upravo želi da masama priopćava samo one informacije koje su s njene točke gledišta poželjne (radi lakšeg upokoravanja, eksploatiranja itd.) jer će mase pod tim utjecajem pružiti najmanji otpor.” (Plenković, str. 10.)
Plenković dalje navodi izvor “M. Zvonarević, Socijalna psihologija 1976.” te tu ulazi i u dublju analizu materije: “Međutim, Marx naglašava kako u krajnjem kraju ne odlučuje svijest (ideologija) što će i kako biti, nego cjelokupno društveno biće u smislu šeste teze o Feuerbachu da je suština čovjeka i društva u sveukupnosti društvenih odnosa. Masmedije ne treba zbog toga ni precjenjivati, a ni potcjenjivati.” (Plenković, str. 12.)
Plenković dalje (sasvim ispravno) navodi kako su svi oblici javnog komuniciranja do sada (novine, radio, televizija) jednosmjerni, ali da računala, kabelska televizija i drugi novi sustavi omogućavaju dvosmjerno komuniciranje, tj. otvara se mogućnost da se “putem najnovijih sistema elektroničkog komuniciranja počne na daljine prenositi i dijalog.” Bravo za mladog Plenkovića, jer ispada da je pisao o webu 2.0 i puno prije nego što je izmišljen običan web.
Mladi Andrej Plenković je pratio partijske manifeste u mladoj dobi. I ne samo to, nego je i opširno citirao Edvarda Kardelja, odnosno njegov članak “Pravci razvoja političkog sistema samoupravljanja” objavljen u listu Komunist: “Kada je riječ o društveno-političkom komuniciranju u samoupravnom društvu, E. Kardelj naglasio je nekoliko bitnih područja društvene komunikacije (nastavlja opsežan citat)” (Plenković, str. 15.)
Andrej Plenković se dotiče i televizije, no zanimljivo je kako budućnost iste opet vezuje uz Marxove teorije: “Na kraju valja dodati i predviđanja futurologa (a Toffler i drugi) kako će razvijena dvosmjerna televizija uskoro omogućiti i pojavu TELEPARLAMENTA, što će dovesti i do uspostavljanja neposredne demokracije, asocijacije slobodnih proizvođača (Marx) u kojim društvenim oblicima je tek moguće prevladati svako posredništvo (…)” (Plenković, str. 28.)
Na kraju Plenković navodi: “Samoupravni sistem masovnog dvosmjernog komuniciranja građana pretpostavlja sudjelovanje cijelog društva, a ne samo jednog malog njegova dijela kao što je to bio slučaj u klasnim sistemima informiranja, dojavljivanja i diseminacije ‘radi znanja i ravnanja’ puka. Da bi se ovome zadatku odgovorilo, bit će nužno još od osnovne škole educirati učenike za aktivno ovladavanje komunikativnim kompetencijama suvremenog čovjeka samoupravnog društva.” (Plenković, str. 32.)
Sjeti li se kada Plenković Marxa, dođe li mu kada Kardelj u snove? I uopće, bori li se još za čovjeka samoupravnog društva? Ili je evoluirao i dobio nove filozofske uzore, drugačije od onih koje je imao u mladosti?
Ili je vjerojatno, što je najgore od svega, u pitanju čovjek bez ikakve ideologije, odnosno čovjek koji podržava ideologiju koja je trenutno najpopularnija?
