Odgovori na najvažnija pitanja današnjice (je)su prepostavka otkolna iz ralja režiranih ratova, strategija manipiliranja, predrasuda i epidemija.
Umjesto uobičajenih mojih glanih teza u uvodu ovdje ću započeti s pitanjima: Je li nam važnije pitanje kako su se širile lažne vijesti o zaraženima kod nekoliko trovanja od gaziranih napitaka ili otkriti glavne krivce kod trovanja hrane, vode i biljaka? Hoćemo li (i do kada) šutjeti zbog neotkrivanja počinitelja ekokatastofe u Osijeku, ili demonstarciji moći nad seljacima u Slavoniji? Hoćemo li dopustiti da teror profita od megakorporacija bude ispred zdravlja građana? Je li nam prioritet otkrivanje poveznica između farmaceutske mafije, tajkuna i zelene agende?
Strategije manipuliranja masama paraliziraju kritičko mišljenje. To su po meni “udarne” teme i/ili pitanja naše svakodnevnice, a u nastavku ću naglasiti važne aspekte obrazovnog sustava u razvoju kritičkog mišljenja…
Glavne odredice kritičkog mišljenja
Jedan od glavnih problema obrazovanja jest nepostojanje odgoja za kritičko mišljenje. Michel De Montaigne u knjizi Ogledi o odgoju kritizira skolastički tip obrazovanja. Ustrajava na učeniku koji kritički promišlja. Tvrdi kako učenje napamet nije znanje, nego učenje “koje pliva po površini mozga”.
Matthew Lipman je jedan od najglasovitijih teoretičara kritičkog mišljenja. U svojoj knjizi Thinking in Education donosi glavne elemente kritičkog mišljenja, a koje ću sažeti u sedam točaka: To je ono mišljenje koje otkriva 1. netočne, nepotpune ili pojednostavljene interpretacij, 2. pomaže da se zaštitimo od manipulacija, predrasuda, stereotipa i laži, 3. pojašnjavajuće mišljenje, pomaže 4. riješiti probleme i relativizira kauzalnio zaključivanje. 5. samostalno donošenje odluka, 6. logičko rasuđivanje, koncizno prosuđivanje i zaključivanje te 7. primjena teorijskih spoznaja u praksi. Onaj tko kritički razmišlja, vidi svijet u rasponu mogućnosti, a ne nepomirljivih suprotnosti.
Eldridge Cleaver pred suvremenog čovjeka postavlja dvojbu: “Ili si problem ili rješenje”. Kada mi netko počne govoriti o problemu, prvo ih upitam: “Što predlažeš/te?!” Ako nema odgovora, dalje ne razgovaram.
Odgoj za kritičko mišljenje i kritička pedagogija
Upitna rečenica koja počinje dječjim ZAŠTO iritira loše roditelje i pedagoge. “Važno je nikada ne prestati postavljati pitanja” (A. Einstein). Mi stariji ne znamo odgovore na mnoga pitanja, a dječja pitanja zaboravljamo, omalovažavamo ili se na njih ne obaziremo. Dječja su pitanja ponekad teška i nemaju odgovora, a mi ih često podcjenjujemo. Kada dijete pita zašto, prevladavajući odgovor lošeg odgajatelja je: Zato što ja tako kažem! Paolo Coelo je zapisao: “Dijete može odraslu osobu naučiti trima stvarima: da bude sretan bez razloga, da uvijek bude nečim zauzet i da zna svom snagom zahtijevati ono što želi”, a Mark Twain ovome je dodao: “Kad ste na strani većine, vrijeme je da zastanete i razmislite…Ako govorite istinu ne morate se ničega sječati”! Kvalitetan učitelj jest onaj koji se trudi da mu učenici “preotmu” nastavu i inicijativu. “Najbolji se učitelji smiju zajedno s djecom, a najgori na račun djece koju podučavaju” (A. S. Neil).
….
Zaključno: Imamo dva izbora: Otkrivati režisere ratova, podjela, ispiranja mozga, trovanja građana, illi se ponašati nojevski – kao oni što su na vlasti.
Podsjećamo vas da Zlatko Miliša ima podcast koji je vidljiv na YouTube kanalu pod nazivom Slavonski svjetionik. Već je bilo više od objavljenih priloga, a emitiraju se ponedjeljkom i četvrtkom u 19 sati a samo rijetki su dulji od deset minuta! Pozivamo vas da se besplatno pretplatite.
Cijelu kolumnu možete pročitati na narod.hr
