Nakon što je Vlatka Pokos u svojoj objavi ponovno prozvala i uvrijedila Hercegovce i ljubitelje Thompsona “maloumnim jadnicima”, uslijedio je žestok odgovorkoji potpisuje Marijan Knezović:
HVALA BOGU JER MI JE VLATKA POKOS DOSLOVNO IZAŠLA IZ ORMARA PA DA NE GURAM STVARI POD TEPIH!?
Hej, Vlatka, lipoto! Kako si? Zdravo? Stanje?
Piše ti jedan “maloumni hercegovački jadnik”, znaš ono, isti onaj tip ljudi koje si ti prozvala jer vole Thompsona. I sve nas, cijelu tu “hordu maloumnih jadnika”, jer valjda je to danas nova riječ za Hrvate koji vole svoju državu, svoju vjeru i svoju glazbu. I onda ideš vrijeđati zbog Domovine iz koje si pobjegla. Nisi Munchen ali si Dublin bojna.
Ti ćeš, dakle, nama određivati je li Hrvatska i naša ili nije? Tko si ti, ali ozbiljno? Osoba koja se sjetila proglasiti Hercegovce maloumnicima i reći im da Hrvatska nije njihova domovina, a dok istovremeno bez problema koristiš sve benefite te iste Hrvatske kad ti treba?
Da te podsjetim, čisto da se ne praviš da se ne sjećaš:
Ovo ti piše osoba čijih si najmanje pet (slovima: PET) velikih paketa odjeće parkirala u moj stan, kao da je skladište “Vlatkine svakakve krpice d.o.o.”. Znaš, ono, kad više nemaš Dikana da ti kupuje nove, pa čuvaš stare. Nije problem, razumijem, svi pazimo na svoje, ali možda onda ne bi bilo loše da malo pripaziš i na riječi, a ne samo na “krpice”.
Još si toliko bezobrazna da, dok prozivaš “maloumne Hercegovce”, zapravo pljuješ i po predsjedniku Vlade, predsjedniku Hrvatskog sabora i ministru obrane. Gle čuda, čak i oni poštuju isto što i ti “maloumni Hercegovci”. Dakle, zemlja u kojoj si gradila karijeru ti je puna ljudi koje smatraš jadnima, maloumnima i nepoželjnima. Ali prostor za garderobu im je bio dovoljno dobar da čuva tvoju odjeću? Ili? Zbroji se.
Sad mi je stvarno žao što ti te krpice nisam bacio u smeće, onako gospodski, dok je moja tadašnja i zauvijek poštovana djevojka svoje stvari morala trpati ispod kreveta, jer su mi ormari bili tvoj “outlet”.
Navodno sam ti trebao “uskočiti na par dana”. Ti i ja očito živimo u različitim kalendarima, jer tvojih “par dana” se pretvorilo u par mjeseci. Da sam znao da radimo dugoročni najam, potpisali bismo ugovor.
Iskreno, mogli smo napraviti i biznis, prodati sve to na Njuškalu, Vintedu ili “mojim krpicama”, pa podijelilti zaradu. Ti bi onda danas umjesto o “maloumnim Hercegovcima” mogla pisati kako su Hercegovci super trgovci.
Što, ruku na srce, jesu. Mukom i trudom. Znojem.
Za razliku od drugih navodnih maloumnika, ja sam bio jedini pravi maloumnik, pustio sam da mi stan bude besplatno skladište, a sad ti dociraš tko je dovoljno dobar da Hrvatsku zove svojom domovinom.
Ti danas dijeliš Hrvate na one kojima Hrvatska “jest” i kojima “nije” Domovina, a sama si se jako dobro snašla u toj istoj državi, u medijima, na televiziji, u glamuru. Kad treba pozornica, Hrvatska je dobra. Kad treba publika, isto je dobra. Kad treba netko tko će ti dati rame, stan ili ormar, onda su čak i maloumni Hercegovci dobri. Da postoji Nobel za kontradiktornost, prvi bih te nominirao.
Pa evo, kao jedan od tih tvojih “maloumnika”, da ti kratko pojasnim:
Hrvatska je domovina i onima koji su rođeni u Hercegovini, i onima koji su rođeni u Zagrebu, i onima koji su poginuli za nju, i onima koji je vole iz BiH i cijelog svijeta.
To što ti nekoga ne možeš smisliti jer je rođen u Hercegovini ne mijenja činjenice, ali savršeno opisuje tvoj karakter. A nije baš da si “predsjednica s karakterom.” Više podsjećaš na izbjeglicu.
P.S. Gospođu Pokos u hrvatskoj povijesti će se pamtiti, ako je se uopće bude pamtilo, po torbama, haljinama i naslovnicama, a Hercegovce, koje zove “maloumnim jadnicima”, pamti se po grobovima, ratnim pričama i činjenici da su uvijek prvi dolazili kad je Hrvatskoj bilo najteže.
Toliko o tome čija je Hrvatska, a čija nije.
Završno, o tome koliko je “tvoja” a ne “naša” dovoljno govori činjenica da si iz Nje izmaglila čim je tvoja bara presušila. Vlatka, mi ne živimo u lokvama jer imamo izboreno Jadransko more!
I nek’ uđe u zapisnik, nikad ju nisam dodirnio. Nema tih para.
