Sve veći odlazak naših ljudi iz zemlje rezultirao je većim priljevom doznaka iz inozemstva. Iznos novčanih doznaka koje je slala naša dijaspora u ovoj godini službeno bi trebao uvelike premašiti 4 milijardi eura, a računajući i ono što banke ne zabilježe, vjerojatno je dvostruko veći. Riječ je o čistom novcu koji je ušao i sudjeluje u poticanju potrošnje i investicija što je bitno za poticanje, odnosno spašavanje gospodarstva. Prošle godine je turizam pao, a time su devizne doznake postale još važniji faktor spašavanja od urušavanja. Iako je Hrvatska uvijek imala razmjerno visoku vrijednost osobnih doznaka u odnosu na veličinu gospodarstva, njihov dinamičniji rast primjetan je osobito posljednjih godina, što treba povezati s jačim iseljavanjem nakon pridruživanja Hrvatske EU.
Naši radnici u inozemstvu su od 1993.g. do danas preko banaka u Hrvatsku doznačili ukupno oko 50 milijardi eura!!! Poznajući naš mentalitet najmanje još minimalno pola tog iznosa donijeli su sa sobom. O tome se ne govori a kamoli da se ponekad zahvali svima onima koji su trbuhom za kruhom morali diljem svijeta zbog nesposobnih vladajućih garnitura koje su uništavale gospodarstvo a time i mogućnosti zapošljavanja u domovini.
Mnogima nije jasna dilema: kako raste štednja građana kada gospodarstvo pada?
Pa odgovor je najvećim dijelom zbog priljeva deviznih doznaka. To je glavni faktor stabilizacije hrvatskog gospodarstva i društva. Hrvatska koja, prema objavljenoj analizi HGK, ima najvišu vrijednost osobnih doznaka u razmjeru s veličinom gospodarstva od svih članica EU i one iznose više od 7% BDP-a. Slijedeće dvije najovisnije zemlje o doznakama su Litva i Bugarska sa 3,3% u odnosu na njihov BDP. Prošle godine ja naša ovisnost dostigla 7,6 % BDP-a. Prosjek ovisnosti o doznakama u EU 27 je 0,8% što znači da je Hrvatska 9 puta ovisnija! Na dnu smo, a lažu nam beskrajno. Zašto se Milanović ne uhvati Plenkovića barem oko ovoga?
Ali, zato su beskrajne priče o turizmu, brojanju turista na granicama već od Uskrsa, pretjeranim ciframa o zaradi od turizma i o inozemnim investicijama. Glede turizma, najviše koristi imaju stranci jer se za potrebe turizma lavovski dio svega uvozi, a i najveći dio hotela je u stranom vlasništvu. Slavonija je u Jugoslaviji bila bolje povezana kroz turizam s Jadranom nego danas. O zagađivanju okoliša da i ne govorimo jer se o tim troškovima i problemima niti ne otvara rasprava niti se ti troškovi kalkuliraju.
Glede stranih investicija, one su od uspostave države do sada ukupno iznosile oko 35 milijardi eura, a najviše se uložilo u financijski sektor, trgovinu,turizam i nekretnine. Dakle, u industriju i ostale oblike stvaralačke ekonomije – mizerno. Dakle, 50 milijardi deviznih doznaka naših radnika naspram 35 milijardi inozemnih investicija od čega je veliki dio tih investicija došao upravo od naše dijaspore.
Od čega smo imali i imamo više koristi? Od doznaka, naravno. Ali o tome skoro niti riječi jer bi stavljanje u prvi plan otkrilo svu sramotu ekonomski prognanih naših građana koji u tom statusu spašavaju Domovinu, pa i one koji su ih protjerali. Gorka je to spoznaja. Ali jedan drugi mehanizam odlično funkcionira. Devizne doznake najviše odlaze u potrošnju, a trgovačke centre drže većinom stranci pa se tako i na našem tržištu naše devizne doznake dominantno troše na uvoznu robu i štedi se u stranim bankama koje sve više izvoze kapital u inozemstvo. I tako se zatvara krug istine u kojemu nema mjesta za one koji donose čist i teško zarađen novac. Tužno je i nepravedno što upravo ta dijaspora nije kvalitetno zastupljena u Saboru .
Primjerice nacionalne manjine u Saboru imaju 8 zastupnika a cijela dijaspora sa Hrvatima u BiH ima 3 zastupnika. U Republici Hrvatskoj trenutačno oko 800 tisuća hrvatskih državljana koji žive izvan Hrvatske imaju pravo glasa u Hrvatskoj. Između 400 i 500 tisuća ih je upisano u registar birača a zbog materijalnih, pravnih i drugih prepreka, samo 1,6 posto njih doista i ostvaruje pravo glasa je u velikoj mjeri zbog toga jer im nije omogućeno dopisno glasovanje.
Zamislimo da se taj ogromni priljev doznaka sutra počne koristiti pametno za naš razvoj, našu trgovinu, u našim bankama… Na kraju priče, bolje je da Hrvatsku zadužuju, da prose, da služe i da gledaju kako propadamo negoli da novac naše dijaspore upotrijebimo za snažan i ubrzani rast i razvoj. Recimo barem mi jednom glasno i jasno: naša dijaspora je najveći i najvažniji investitor u Hrvatsku i stabilizator gospodarstva i društva.
Dijaspora spašava Hrvatsku od ekonomske propasti!
Mnogi u Hrvatskoj kažu: ”što će nam, ta dijaspora, neka glasaju samo oni koji žive u Hrvatskoj”.
Zaboravljamo da je većina njih htjela ostati u Hrvatskoj ali nisu mogli živjeti niti raditi. Sada rade diljem svijeta i šalju oko 4 milijarde eura godišnje i tako nas spašavaju. Ali ti koji nas spašavaju nemaju svoga predstavnika u Saboru i onemogućuje im se na sve načine glasanje. Osim što nam godišnje doznačuju rijeku novca oni su stekli nova znanja, znaju jezike i drugačiji odnos prema radu. Ta iseljena Hrvatska koje ima oko 4 milijuna može biti ključni faktor našega preporoda. No, o njima nitko ne brine niti ih aktivno uključuje osim paradnih izjava i prigodnih naslikavanja . Da nije bilo iseljene Hrvatske i Hrvata u BiH , Republika Hrvatska sigurno ne bi uspjela napraviti ono što smo napravili u Domovinskom ratu: od financijske pomoći, od lobiranja kod svjetskih moćnika, dolaskom mladića u Hrvatsku na obranu domovine. Prema tome, temeljem toga stvoren je osjećaj da nismo sami, osjećaj zajedništva i taj se duh pronosio kroz rovove na prvim crtama do institucija i samog predsjednika Tuđmana. Ta je sinergija bila tolika snažna da smo mogli brda premještati. Danas, nažalost, to je jedinstvo splahnulo i oni koji nam ne žele dobro rade koordinirano i smišljeno da nas posvađaju da naprave kaos u zemlji. Sinergija domovinske i iseljene Hrvatske može i danas riješiti najveći dio naših problema.
Naša Vlada klanja se kada joj netko odobri kredit od milijardu eura godišnje, a kada od naših ljudi u Hrvatsku dođe 4 milijarde eura to nitko ne spominje. To je težak poremećaj, mentalnog sklopa, političko ludilo i moralno dno. Pozivamo iseljenu Hrvatsku da nam pomogne da u Domovini izgradimo državu ljudi s perspektivnom, zemlju blagostanja, mira i dostojanstva. Srušimo svim demokratskim sredstvima ovu nenarodnu tvorevinu. Naši ljudi u inozemstvu imaju kapital, znanje i veliku ljubav prema Domovini. Nema dana da Plenković ne maše po medijima s 24 milijarde eura (šarenih balona) već godinu dana, od čega niti euro još nije došao, a doznake svake godine dolaze tiho i moćno – 4,2 milijarde eura. On to vidi ali ne želi zahvaliti svima onima koji šalju jer bi time priznao svoju najveću sramotu – da je ova politika njih otjerala , a paradoksalno je da ti ljudi sada spašavaju hrvatsko gospodarstvo i time i ovu vlast.
Dijaspora može odigrati ključnu ulogu i potaknuti i promjene i u Hrvatskoj. Nitko toliko gotovine ne ostvaruje u Hrvatskoj – je li to jasno ? No, prije toga se naravno moraju dogoditi promjene i u Hrvatskoj . Mora nam biti jasno da nama neće pomoći EU fondovi, program obnove i otpornosti … i kojekakvi ”sluganski” programi. Četiri milijarde eura godišnjeg dotoka u Hrvatsku je rijeka novca u ovako maloj zemlji. To je enorman kapital i moramo ga iskoristiti na pravi način.
Od 27 članica EU Hrvatska je na prvome mjestu po ovisnosti o deviznim doznakama svojih građana iz inozemstva.
No, za to su potrebni i novi ljudi koji će voditi Hrvatsku.
