Iako nam se čini da Daytonski sporazum i srpski faktor predstavljaju najveće prepreke održivosti BiH, vrijeme je pokazalo da izvor nestabilnosti, bar podjednako, treba tražiti u Washingtonskom sporazumu iz 1994. godine. Tada je stvorena bošnjačko-hrvatska Federacija BiH, kao drugi entitet projektiran da s vremenom, kroz kantonalno ustrojstvo, “usisa” i Republiku Srpsku. To je bilo jedno od obećanja Hrvatima u BiH kako bi se odrekli entitetskog statusa Herceg-Bosne.
Drugi “oblog” koji je Zagreb stavio na vrela hercegovačka čela jest ugovorna obaveza o konfederalnoj povezanosti Federacije BiH s Republikom Hrvatskom. Ali nijedno od ta dva obećanja nije ostvareno punih trideset godina. Hrvati u BiH su ostali na “suhom”, matica ih je prevarila, s četiri puta potvrđenom dijagnozom “Komšić”.
Bošnjaci su svojom unitarnom politikom, uz podršku međunarodne zajednice, gurnuli Hrvate u naručje Dodiku. Samo sa Srbima Hrvati u BiH mogu napraviti brojčani balans u odnosu na Bošnjake. Nije slučajno da je Vučić posljednjih godina češće boravio u Mostaru nego u Banjoj Luci, Sarajevo da i ne spominjemo. Dodik ovih dana, u jeku nepomirljive rasprave sa Sarajevom i američkom ambasadom o imovinskim nadležnostima entiteta, jača savezništvo s Hrvatima, obećavajući da će katoličkoj zajednici u Srpskoj biti vraćena imovina, ono što svaka Crkva najviše voli.
Prije skoro dvije i pol godine sam pisao kako Izetbegović želi unitarizirati ono što je, po prirodi teškog nasljeđa, jedino održivo kao konfederacija. Njegovo nerazumijevanje Srba i Hrvata sam usporedio s Miloševićevim nerazumijevanjem kosovskih Albanaca. S ove vremenske distance potpuno je jasno da je Jugoslavija mogla opstati jedino kao konfederacija. Zašto bi bilo drugačije s BiH, koju čine tri najmnogoljudnija naroda i vjere upravo iz te bivše države?
Samo treća republika sa sjedištem u Mostaru, odbacivanje sistema veta kao oblika kontinuirane ucjene svih i svakoga, kao i demontaža vjerojatno najskupljeg i najneefikasnijeg sistema – Federacije BiH – koji je proizveo vjerojatno najveći broj političara po glavi stanovnika u Europi, a samo je produbio jaz između Bošnjaka i Hrvata, mogu dovršiti konfederaciju, sačuvati BiH i prevenirati novi sukob. Podrazumijeva se da bi novu, održivu zajednicu trebale garantirati stalne članice Vijeća sigurnosti, zemlje susjedi Bosne i Hercegovine, EU, kao i Turska, pa i Saudijska Arabija, u skladu sa željama Bošnjaka.
Nakon što se u naredna dva mjeseca iznova pošteno izvrijeđamo, možda bi bilo vrijeme da i Bošnjaci i Hrvati stave karte na stol i sa Srbima potraže izlaz iz ćorsokaka. Bolje da to urade prije nego poslije novog sukoba kojem se, u ovim ratnim vremenima, razmjeri i ishodi teško mogu i pretpostaviti.
Cijeli tekst možete pročitati na poskok.info/Momčilo Đurđić
