Ljevičarstvo: dijagnoza, posljedica ili prirodno stanište intelektualnog očaja?
Pitanje koje para moždane vijuge svakom normalnom čovjeku nije ni klimatska agenda, ni rodna pravda, ni kvote za nebinarne kvote — već:
Jesu li ljudi ljevičari jer su glupi, ili su glupi jer su ljevičari?
A možda, samo možda, imamo posla s kružnim tokom degeneracije u kojem jedno uvjetuje drugo, sve dok se u ideološkom kaosu više ne zna tko pije, a tko plaća. Osim što znamo da sve opet plaća — porezni obveznik.
Glupost kao ulaznica u ideološki Disneyland
Ljevičarstvo nudi jednostavne odgovore na kompleksna pitanja, i to privlači dvije vrste ljudi:
- One koji ne znaju razmišljati
- One koji znaju jako dobro, ali računaju na tuđe neznanje
Prvi su korisni idioti — masa. Drugi su paraziti — predvodnici.
Ti „progresivni“ vođe — sinovi sistema, unuci partijskih funkcionera, socijalni inženjeri bez jednog dana rada u realnom sektoru — odlično znaju da njihovi slogani o „solidarnosti“ i „pravdi“ padaju kao kule od karata kad dođu u doticaj s realnošću. I tu dolazimo do ključne točke:
Ne moraš biti glup da budeš ljevičar, ali moraš biti pokvaren.
Parazitizam kao svjetonazor
Kod ljevičara postoji neutaživa potreba da se netko drugi brine za njih — država, kolektiv, sindikat, udruga, UN, Soros, WHO, bilo tko. Samo da nije vlastita odgovornost.
Oni ne traže slobodu, jer sloboda znači i obvezu.
Oni traže sigurnost — sigurnost uhljebljenja, kvota, naknada, beneficija, „besplatnog zdravstva“ i „besplatnog školstva“ koje netko drugi (čitaj: ti) plaća.
Ljevičar je, po definiciji, netko tko svoju nesposobnost i zavist pretvara u politički program.
Ljevičarsko školovanje: pretvori glupana u aktivista
Državni fakulteti, posebno humanistički, služe kao inkubatori ideološke konfekcije.
Tu se od mladog čovjeka koji eventualno ima neke dvojbe, pravi programirani agitator koji vjeruje da postoji „besplatni ručak“, da su granice nasilje, da muškarci mogu roditi i da je inflacija uzrokovana pohlepom kapitalista, a ne tiskanjem novca iz ničega.
Što je starije: glupost ili ideologija?
Možda je sve to i zamka. Možda je ljevičarstvo zapravo posljedica, a ne uzrok.
Možda glup čovjek samo traži ideologiju u kojoj neće morati misliti, gdje će mu sve biti rečeno, propisano i subvencionirano. A možda… možda ljevičarenje truje um pa od običnog čovjeka napravi intelektualnog zombija koji pjeni na svaki spomen riječi „privatno vlasništvo“, „odgovornost“ ili „Bog“.
Ljevičarstvo nije nužno glupost. Glupost je preduvjet.
No, da bi ga netko promovirao s uvjerenjem, mora biti ili duboko pokvaren ili očajnički nesposoban za samostalan život.
Ili — u najgorem slučaju — oboje.
Crodex.net – tamo gdje zdravi razum još nije otišao na bolovanje.
