Kada čovjek pobjedi sebe i otvori vrata srca Isusu, a život u potpunosti uskladi s voljom Božjom iskusit će neopisivu radost života koja se ne može opisati riječima, ali i smisao života koji je temelj toj radosti.
Najveće nastojanje i želja svakog kršćanina trebala bi biti spoznaja i prosvjetljenje što je konkretna volja Božja u osobnoj životnoj priči.
Jednako se to odnosi i na izbor posla i pokretanje poslovnih inicijativa.
Piše: Vladimir Grebenar / oraetlabora.eu
Svoju životnu misiju na zemlji koja je Bogu po volji možemo spoznati samo u molitvi osluškivanja i stanju milosti pred Bogom.
Ono što nije volja Božja, ma koliko god se činilo plemenito i dobro u našim očima ne uvodi nas u kraljevstvo nebesko na zemlji, a samim time niti u vječnost s Bogom na drugom svijetu. Možda rasipamo dragocjene resurse Božje uvjeravajući sebe i druge kako činimo nešto važno za Gospodina, a činimo sami i bez njegove prisutnosti i blagoslova.
Isusu kao kralju i vojskovođi vojske svetih možemo služiti samo u poslušnosti, jer vojnik koji bi odbio zapovijedi i činio što hoće nije vojnik, već naivni gerilac koji lako gine za slavu svijeta.
Isus je to jasno naglasio kada je rekao da neće svaki koji ga zaziva ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, već samo oni koji vrše volju nebeskog Oca, čak bez obzira na to što su činili čudesa u njegovo ime.
Kada čovjek pobjedi sebe i otvori vrata srca Gospodinu, a život u potpunosti uskladi s voljom Božjom iskusit će neopisivu radost života koja se ne može opisati riječima, ali i smisao života koji je temelj toj radosti.
Zato se evanđelje naziva Radosna vijest, jer vodi čovjeka do punog smisla i njegovog potpunog ostvarenja za svoga Stvoritelja. Ništa na zemlji ne može dati takav smisao i radost kao aktivizam za Gospodina na način koji je njemu po volji.
Kada čovjek služi Bogu vršeći njegovu volju tada spoznaje veliku sliku stvarnosti koja ga okružuje. Velika slika stvarnosti je duhovna.
Kroz prizmu vjere i pogleda na okolnosti koje nas okružuju u svijetu u kojem živimo, primamo nove spoznaje duhovne stvarnosti koje imaju veliki utjecaj na naš život i živote drugih ljudi. Takvu sliku ne može dati svjetovno obrazovanje iz filozofije, psihologije, teologije, medicine, ekonomije, prava, i dr., već je može dati samo Duh Sveti, za kojeg je Isus rekao: „Duh istine, vodit će vas u svu istinu“ (Iv 16, 13).
Kršćanin koji ne sluša u dubini srca što Duh Sveti govori ne može biti istinski kršćanin, jer je Isus Krist postao čovjekom po Duhu Svetom, rastao u Duhu, krstio se nanovo u Duhu Svetom, slušao Duha Svetoga do kraja i po uznesenju na nebo poslao nama Duha Svetoga da bi smo mogli biti kršćani i slijediti njega koji je Put, Istina i Život.
Vidjeti veliku sliku znači razumjeti vlastiti doprinos širenju kraljevstva nebeskog na zemlji. Isus nas u svakom trenutku pita kroz prosvjetljenje savjesti: „Koja su tvoja djela za mene?“
Drugim riječima, Isusa ne zanimaju naše pobožnosti koje su bez djela ili naša djela koja nisu njegova volja. Kršćani koji nemaju djela za kraljevstvo nebesko na zemlji zapravo nisu uzvratili na Isusovu bezuvjetnu ljubav baš ničim.
Isus je kralj, a njegovo je kraljevstvo ono koje mu je predao Otac nebeski. Isusov je cilj da njegovo kraljevstvo zagospodari svijetom, da svi ljudi postanu kršćani i da se sve druge religije i ideologije prilagode i stope s Kristom kao početkom i svršetkom svega stvorenoga ili da nestanu zauvijek. Isus ne daje treću opciju.
Imamo samo dvije mogućnosti, ili se potpuno prilagoditi Isusovoj volji ili vječno ostati izvan vrata kraljevstva nebeskog. Kršćanin doprinosi kraljevstvu nebeskom na zemlji kada ima rezultate u evangelizaciji i obraćenju ljudi koji iz tame i beznađa grešnog života prelaze u svjetlost vjere. Naš je zadatak da svjedočenjem privodimo izgubljene ljude prema svijetlu i radosti u Kristu, ali i da jačamo one koji su slabi u vjeri.
Neka od fundamentalnih pitanja koja si nužno mora postaviti svaki kršćanin:
- Koliko se ljudi na moje svjedočenje o Božjim djelima promijenilo i obratilo Gospodinu?
- Koliko sam ljudi ojačao u vjeri u Krista kada su imali krizu života i gotovo izgubili vjeru?
- Koliko smo djece u obitelji rodili i odgojili za širenje kraljevstva nebeskog na zemlji?
- Koje sam inicijative koje su došle po Duhu Svetomu podržao vlastitim aktivizmom i molitvom?
- Jesam li beskompromisno posvjedočio vjeru kada god se za to stvorila prilika koju je Bog dao?
- Jesu li djela mog rada na korist drugima i u skladu s vjerom koju javno svjedočim?
- Mogu li u svakom trenutku konkretno posvjedočiti bilo kome što je Bog učinio u mom životu?
- Mogu li u svakom trenutku konkretno posvjedočiti bilo kome što je Bog učinio u mom životu?
Neka dodatna pitanja koja si trebaju postaviti kršćani koji su lideri (političari, poduzetnici ili menadžeri), jer imaju veću odgovornost pred Gospodinom:
- Mogu li slobodan i nenavezan na posao i karijeru tako da sam spreman u svakom trenutku napustiti organizaciju i predati sve drugom na upravljanje ako bi to zatražio moj Gospodin?
- Jesu li svi naši proizvodi i usluge na korist krajnjim korisnicima i nisu protivni Dekalogu?
- Jesam li primjer mojim ljudima kako se treba ponašati, kako treba slijediti Gospodina, kako treba učiti i kako treba raditi da bi se djelima po meni proslavio Gospodin pred drugima?
- Svjedočim li javno pred dionicima (korisnicima, dobavljačima, kreditorima, (su)vlasnicima…) što je Bog učinio za našu organizaciju i u mom životu kad se ukaže prilika i kada to Gospodin želi?
- Jesam li konfrontacijom i beskompromisno spriječio svaku pojavu manipulacije, zastrašivanja i dominacije od strane bilo koje osobe u organizaciji koja vješto koristi te duhovne tehnike prisvajanja utjecaja nad drugima i čini to za svoju slavu i protivno slavi Božjoj?
- Jesam li u ime Isusovo uklonio svaku razornu demonsku zamku koju mi je Duh Sveti otkrio po duhovnoj spoznaji, a odnosi se na bilo kakav oblik držanja predmeta poput amajlija, budinih kipova, predmeta za sreću, nekršćanskih predmeta zaštite od zla, ali i svaki oblik prakticiranja okultizma i idolatrije u organizaciji poput yoge, transcendentalne meditacije, raznih NLP tehnika samokontrole uma, reikija, bioenergije, viska, raznih religijskih zapisa koji nisu iz Biblije, arhive duhovnih knjiga koje nisu napisane po Duhu Svetom i ne stavljaju Krista u središte, i dr.?
- Jesam li odbacio svaku mogućnost članstva i podržavanja antikristovih tajnih organizacija i njihovih ekspozitura koje nude jačanje svjetovnog utjecaja i karijerizam koji ne dolazi od Boga?
- Vlada li u organizaciji koju vodim savršen red i disciplina koji podržavaju kreativnost i inovativnost na način koji omogućava svakom pojedincu da se kroz posao ostvari za Gospodina?
- Podržava li naša poslovna organizacija donacijama samo one inicijative koje dolaze po Duhu Svetom i koje nužno daju svoj doprinos širenju kraljevstva nebeskog na zemlji?
- Održavamo li u poslovnoj organizaciji u nekim intervalima (npr. jednom tjedno pola sata do sat) zajedničku molitvu na kojoj proslavljamo Boga i tražimo njegovu volju kroz posao?
Kada je riječ o liderstvu kroz politički aktivizam ili poslovnu aktivnost odgovor na gotovo sva ova pitanja morao bi nužno biti pozitivan. Isus nije činio kompromise sa zlom i zlim ljudima i zahtjeva od svakog lidera pozitivan odgovor na gotovo sva postavljena pitanja.
Lideri prečesto žele proslavljati sebe i naglašavati što su oni osobno po svojim sposobnostima učinili za druge ljude. Bog ne podržava i osuđuje takvo liderstvo koje je liderska idolatrija.
Bog je Mojsija izabrao za vjerskog i političkog lidera Izraelske zajednice i preko njega je učinio velike pothvate.Stoji pisano: „Mojsije je bio veoma ponizan čovjek, najponizniji čovjek na zemlji“ (Br 12, 3). Bog Otac u svojoj ljutnji prema onima koji su bili ljubomorni na Mojsija izreče za Mojsija svjedočanstvo: „Od svih u kući mojoj najvjerniji je on (…) Kako se onda niste bojali govoriti protiv sluge moga Mojsija?“ (Br 12, 7).
Mojsije je jedan od najsjajnijih primjera liderstva u Božje ime, ali se i njemu dogodio grijeh idolatrije kada je u pustinji zamijenio Božju slavu svojom slavom upitavši Izraelce: „Hoćemo li vam iz ove pećine izvesti vodu?“ (Br 20, 10). Bio je to pretežak grijeh pred Bogom, jer Mojsije nije dao slavu Bogu na način da je Izraelcima do kraja ustrajno svjedočio da Bog vodi narod u velikom pothvatu.
Umjesto toga, pao je u napast da proslavi sebe i Arona kao da su oni zaslužni dvojac koji vodi narod u tom pothvatu.Bog mu stoga odgovori: „Budući da se niste pouzdavali u me i niste me svetim očitovali u očima sinova Izraelovih, nećete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem“ (Br 20, 12). Aronu je to bio drugi grijeh idolatrije, prvi je bio zlatno tele.
Posljedica ovog drugog grijeha za Arona bila je skora smrt, jer Bog reče obojici: „Neka se Aron pridruži svojim precima! Neće ući u zemlju koju dajem Izraelcima. Jer ste se oprli mojoj zapovijedi“ (Br 20, 24).
Niti Mojsije nije ušao u obećanu zemlju, umro je s druge strane rijeke Jordana.
Zašto je grijeh Mojsijev i Aronov bio toliko težak?
Zato što su obojica primili mnogo svijetla i spoznaje o Božjoj moći i mudrosti i to ih je obvezivalo pred Bogom da uvijek i beskompromisno slavu daju Bogu, a nikada sebi! Bog svoje slave ne daje nikome i čovjeka sudi po njegovim djelima s obzirom na to koliko je svijetla dobio za života.
Kada se spozna ova istina bolje je mnogima da se ne guraju na liderske pozicije i ne traže utjecaj na drugima, jer nisu svjesni kakav sud ih čeka ako ne izvrše volju Božju i pri tom pothvatu ne daju slavu Bogu.
Liderska pozicija obvezuje lidera da vidi veliku sliku vođenja ljudi i organizacije prema ‘Obećanoj zemlji’ koju mu Bog otkriva.
Na putu ostvarenja tog pothvata slava uspjeha pripada jedino Bogu! Svaki drugi liderski put je put u propast bez obzira kakvi rezultati bili po svjetovnim kriterijima!
