”Hrvatski sam branitelj. Zarobljen sam 1991. i odveden u logor u Staroj Gradiški. Tamo sam silovan.“
Mučno priznanje prelomio je preko usta muškarac, koji je među prvima u Hrvatskoj odlučio javno reći da su u Domovinskom ratu silovani i muškarci.
Golgotu koju je prošao, odnosno da su ga uz druge vrste mučenja, srpski vojnici u logoru i seksualno zlostavljali, Mario – tako nazvan za potrebe teksta u Slobodnoj Dalmaciji, iako se na početku svojeg svjedočenja predstavio punim imenom i prezimenom, iznio je pred tridesetak ljudi na okruglom stolu koji je na temu seksualnog zlostavljanja muškaraca u logorima za vrijeme agresije na RH organizirala Zaklada “Sunčica“.
Organizatori su zamolili prisutne da ne otkrivaju njegov identitet, što je zahtjev koji redakcija poštuje.
Riječ je, dakle, o čovjeku pedesetih godina koji je među prvima u Hrvatskoj odlučio javno otkriti da su u Domovinskom ratu silovani i muškarci. Ne čudi se što se drugi rijetko ili nikako javljaju. I sam je, kaže, propatio dok je došao do toga da pred skupinom nepoznatih ljudi iskreno kaže što se sve u logorima JNA događalo.
„U mojoj ćeliji bilo nas je 44. Gledao sam kako je sin oca morao oralno zadovoljavati. Nakon 10 do 15 minuta prisilili su oca da sina seksualno zadovolji. Kada sam ja odveden u drugu sobu, mislio sam da me vode na ispitivanje. Stražar je samo rekao da im dovodi još jednu ‘mušteriju’. Tada su me silovali“, ispričao je Mario.
Brzo mu je bilo jasno da su zarobljeni muškarci u Staroj Gradišci sustavno silovani i prije i poslije njega. Razmijenjen je u prosincu 1991.
„Nakon razmjene išao sam u bolnicu na zagrebačkoj Zvijezdi na preglede. Tamo je jedan policajac uzeo iskaz o tome što se događalo u logoru, a ja sam mu na kraju rekao da su me i silovali. Tražio sam da to ne spominje u iskazu. Potom je 1996. još jedan inspektor došao u Slunj i tražio moj iskaz. I njemu sam rekao da je u Staroj Gradišci bilo silovanja“, otkrio je Mario, piše Slobodna Dalmacija.
Čim se oporavio vratio se u svoju postrojbu i sa svoja dva brata, kao djelatna vojna osoba, obišao sva ratišta u Hrvatskoj. Sve je, kaže, funkcioniralo do završetka “Oluje”. Mislio je da će sjećanje na mučenje u logoru sam nekako prebroditi.
Onda je vidio suborce koji su počeli odlaziti iz vojske, završavali bi na ulici, sami i napušteni. Osjetio je da se i sam ‘lomi’. Pokušao je potražiti liječničku pomoć. U Karlovcu, Ogulinu, na Rabu … U jednoj je bolnici u Zagrebu zatražio pomoć psihijatra. Portir mu je rekao da da ga nitko neće primiti.
„Prošao sam pored njega i došao do jednog prostora ograđenog staklom. Rekao sam zašto trebam pomoć psihijatra, na što mi je jedna ženska osoba rekla ‘i ja ga primam u guzu pa mi nije ništa’, kazao je Mario.
Kada je konačno uspio doći do liječnika, psihijatar mu je rekao da je prekasno došao. Lutao je od jednog do drugog doktora, sve dok nije naišao na dr. Arbanasa koji mu je tijekom dvije godine, kako kaže, puno pomogao. I uputio ga na Zakladu “Sunčica”.
„Ti ljudi nisu liječili bolest. Liječili su ono zdravo u meni kako bi ono moglo prevladati zlo što su mi učiniti“, zaključuje ovaj branitelj, koji posljednjih pola godine pohađa program terapije u “Sunčici”.
Zna da ima puno muškaraca koji su prošli isto iskustvo u logoru, ali koji o tome ne žele govoriti i kaže: ”Od nas 44 koji smo zajedno bili u ćeliji iz mojeg mjesta, 17 nas je još uvijek živo, a 27 je u međuvremenu umrlo od karcinoma”. Svjestan je da je, kako vrijeme odmiče, sve manje ljudi koji mogu posvjedočiti o strahotama koje su prošli u zarobljeništvu. A time je i sve manje šanse da oni koji su to zlostavljanje organizirali i provodili budu kažnjeni.
Niz pritužbi na rad novog Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja
Prema podacima predsjednice Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja Ministarstva hrvatskih branitelja Željke Žokalj, zaprimljeno je 244 zahtjeva za ostvarivanje statusa žrtve seksualnog nasilja: od toga 178 žena i 66 muškaraca.
Upraviteljica Zaklade “Sunčica” Marija Slišković objavila je, pak, podatak da su odbijeni zahtjevi 51 silovane žene i 23 muškarca: ”Žalosno je da Povjerenstvo ne vjeruje iskazu ljudi koji su silovani. Nakon toliko godina ne postoji dokumentacija koja bi dokazala pakao koji su prošli. Apsurdno je očekivati da žene i muškarci koji su silovani o tome dobiju potvrdu onih koji su ih zlostavljali“.
Niz je pritužbi na rad novoga Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja koje je imenovao ministar Tomo Medved. Izjave svjedoka govore da su tijekom davanja iskaza pred članovima Povjerenstva žrtve ponižavane, da ih nisu ispitivali psiholozi, da su iskaze morali davati više puta, da su im postavljali pitanja o njihovim homoseksualnim sklonostima, o tome koliko su duboko u njih penetrirali.
Odvjetništvo poziva svjedoke
Zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Zlatko Bučević, koji sudjeluje u postupku pokrenutom 2011. protiv šefa KOS-a Aleksandra Vasiljevića zbog organiziranja logora na teritoriju Srbije i u Staroj Gradišci, pozvao je sve žene i muškarce koji su silovani u srpskim logorima da se obrate Državnom odvjetništvu kako bi, potpuno zaštićeni, na zatvorenom dijelu suđenja, mogli posvjedočiti o zlostavljanjima kojima su bili izloženi.
