Postoji jedan tipični obrazac koji se ponavlja kroz povijest ove zemlje. Nije važno radi li se o 1918. godini, kada su se čuvene guske odgegale u maglu usprkos toga što ih je Radić uporno upozoravao, ili je to bila 1941. godina i formiranje vlastite države što je, nakon jugoslavenskog inter-regnuma, završilo (barem tako smo se ponadali 5. kolovoza 1995. godine) kad smo napokon dobili vlastitu samostalnu i demokratsku modernu hrvatsku državu.
No, obrazac se ponovno javlja 2024. godine u aferi EPPO. To je afera kad je EU tužiteljica Laura Codruta Kovesi postigla da joj sva vrata budu otvorena osim vrata Glavnog državnog odvjetnika. I tada ju je ubio propuh!
Radi se o snažnoj želji lijevog dijela Hrvateka da svoju kakvu taku državu radije prepuste EU tužiteljici negoli vlastitim tijelima gonjenja. Sve sami cinkeri. Toliko cinka nikada nije uspjela “nacinkati” ni čuvena Cinkarna Celje.
Odlično taj istočni “grijeh” Hrvateka analizira na fejsu Ivica Granić. Neumoljivo i neobranjivo k’o da se radi o nogometu. Evo teksta:
Parola “Predsjednika za predsjednika” je skoro pa originalna. Samo da nije već potrošena 12. lipnja 1997. g. Na taj dan HDZ je pozvao Zagrepčane da podrže “predsjednika za predsjednika”. Ivan Hrstić nas podučava pojmu “tuđmanist”. To je onaj koji bi htio Tuđmanove ovlasti.
Ono što za sada obećavaju lijevo orijentirani kandidati(kinje) mogli bi ostvariti samo ako bi se predsjedniku države vratile Tuđmanove ovlasti.
Tako bi se Kekinica oštro borila protiv nesposobnosti političara, korupcije i kriminala, ali ne samo da za to ne bi imala nikakvih ovlasti, nema baš ni neku preporuku iz iskustva koje građani imaju s dosadašnjom vladavinom Možemo! u Zagrebu. Za sada su valjda samo neki Zagrepčani zadovoljni s gradonačelnikom koji je “riješio” prometne gužve i parkiranja na originalan način. Što veći prometni kaos to će više profitirati biciklisti i romobilisti na zagrebačkim ulicama. Dok dođeš popodne kući autom, dok nađeš mjesto za parkiranje u svom “kvartu”, čim prespavaš, vraćaš se na posao…
Hrvatski tjednik se demaskira. Lagano, ali sigurno. Oni nisu, kao većina Hrvateka, da se napokon zakopaju “ratne sjekire”. Objavljuju dokument koji razotkriva brutalnost srpskih agresora u napadu na Vukovar. Prema tom dokumentu u Hrvatskom tjedniku “Komanda vojne oblasti” savjetuje srpske dragovoljce “da kod upada u hrvatske kuće ubijaju sve bez razlike, djecu, starce i žene”.
Generali Vasiljević, Šljivančanin i Mrkšić, krvožedni zločinci, danas izgledaju nestvarno k’o iz nekog filma “strave i užasa”. I zato mi je drago što njihovi nasljednici danas u Srbiji ponovno provode ratne pripreme za obnovu Velike Srbije odnosno kako se to danas naziva – “srpski svet”. Vučić to najavljuje na usta svog trbuhozborca Vulina.
Borna Marinić, hrvatski povjesničar, kaže: “Za mene je Domovinski rat referentna točka hrvatske povijesti.”
Teško se s njim ne složiti, ali što ćemo s jugo-istoričarima tipa Klasića, Jakovine, Markovine, Goldsteina i dr. koji drže svoje pozicije na fakultetima, obrazuju mlade i dociraju puku u lijevim medijima?
Kad sam čuo da me zovu fosilom, skamenio sam se.
Sjećam se da je, ne tako davno, buknula prava medijska haranga na ministra Andriju Hebranga jer se usudio reći kako on nije u sukobu s HTV-om nego s novinarom Jovanovićem koji se danas preziva Šprajc. Digla se kuka i motika na njega od kuda mu pravo da otkriva bivše prezime koje uostalom može biti i srpsko i hrvatsko, ovisno o naglasku s kojim se izgovara.
Cjepidlačenje je otišlo tako daleko da se Hebranga čak optužilo kako prebrojava krvna zrnca. Neki su u dramatizaciji Hebrangove izjave otišli i malo dalje pa su je ocijenili kao “odbrojavanje” krvnih zrnaca. No, dobro. Hebrang je za sada ipak preživio, a preživio je i nadalje nas na malim ekranima “uveseljava” i drug Jovanović iliti Šprajc.
Sigurnosna situacija u Europi se srušila k’o što se srušio Berlinski zid. Europa je zahvaljujući ratu u Ukrajini i raznim vrstama kriza koje su ju snašle prije i poslije Covid pandemije, ranjivija negoli ikada nakon Drugog svjetskog rata. Zato se prisjećam njemačkog vodnika Fritza Klingenberga koji je 1941 g. sa devet vojnika zauzeo Beograd. Ne vjerujete? Imate Facebook pa provjerite! Glavni grad mnogih Hrvateka pao je bez i jednog ispaljenog metka. Zanimljiv je na to bio komentar Stipana Perića:
“Da je imao kojeg vojnika više, mogao je i po treći puta svu srpsku vojsku istjerati iz Srbije i nabiti je u Solun”. Slažem se da za razumjeti Perićev komentar treba imati malo više povijesnog znanja.
EPPO histerija u Hrvatskoj
Prava se histerija pojavila oko nadležnosti EPPO-a u Hrvatskoj. Pravi rat između onih koji smatraju da smo se ulaskom u EU odrekli suvereniteta, i političkog i pravosudnog, te onih koji smatraju kako članice Unije mogu svojim zakonodavstvom propisati sve ono za što nisu izravno i izričito prenijele nadležnost na EU (načelo subordinacije u nadležnostima Unije).
Pročitao sam u tisku i na fejsu mnoga različita mišljenja. Ne znam je li novinar Ivan Hrstić i diplomirani pravnik, ali meni se njegov stav više sviđa od mišljenja profe s Pravnog faksa Zlate Đurđević. Uostalom, izgleda da će ovaj spor o nadležnosti ipak presuditi Europski sud u Luxembourgu.
Uskoro će zapadne zemlje zabraniti seks zbog kršenja prava impotentnih.
crodex.net
