Tomašević tvrdi da su on i Možemo! ekipa „spasili Zagreb od bankrota“ i „stabilizirali gradski proračun“.
No, Grad Zagreb nije spašen nikakvom revolucionarnom sposobnošću Tomislava Tomaševića i Možemo!, već:
• prodajom vrijedne gradske imovine (npr. APIS)
• najvećim jednokratnim kreditom u povijesti Zagrebačkog Holdinga – pri čemu je stavljena hipoteka na najvrjednije nekretnine u vlasništvu Grada Zagreba
• značajno lošijim investicijskim održavanjem gradske imovine
• prebacivanjem financijskog tereta na buduće generacije – kroz odgode plaćanja obveza i privremena, tj. kratkoročna rješenja
Naslijeđena financijska situacija bila je ozbiljna, ali još uvijek stabilna – uz redovne prihode, imovinu i sposobnost zaduživanja. O “bankrotu” nitko osim Tomaševića nije govorio.
Istovremeno, tzv. “stabilizacija” gradskog proračuna dogodila se:
• bez reforme rashodovne strane proračuna – nije smanjena nepotrebna potrošnja niti su postavljeni jasni prioriteti u trošenju javnog novca
• bez stvarnog poboljšanja učinkovitosti gradske uprave i poduzeća – strukture rastu, rezultati izostaju
• bez strateških investicija koje bi građanima donijele trajnu vrijednost i bolju kvalitetu života.
Ovakvo “spašavanje” Zagreba nije stabilizacija, a još manje je vizija.
To je privremeni mađioničarski trik za široke mase – stvara privid, dok ključni problemi ostaju netaknuti ili postaju veći, skuplji i sve više na leđima građana.
