Jedan od partizana potegao je strojnicu na Stanu Šušak koja je u utrobi nosila – malog Gojka Šuška. No, drugi partizan, koji nije mogao šutjeti, rekao mu je nekako ovako: – Zar ćeš ubiti trudnu ženu? Što ti je ona kriva? Nakon njegovih riječi partizan sa strojnicom odustao je od svog zločinačkog nauma. Nakon 37 dana, 16. ožujka, Stana Šušak rodila je sina Gojka, piše Frano Vukoja za Večernji list
Nedjelja, 16. ožujka, u znaku je 80. obljetnice rođenja Gojka Šuška, poznatog hrvatskog političara i ratnog ministra obrane Republike Hrvatske. Rodio se zahvaljujući čovjeku koji nije mogao šutjeti. Njegova majka Stana Šušak u osmom mjesecu trudnoće našla se u ratnom skloništu pored širokobriješkog franjevačkog samostana i crkve 7. veljače 1945. godine kad su boljševici u partizanskim odorama ubili i spalili 12 širokobrijeških fratara. Jedan od partizana potegao je strojnicu na Stanu Šušak koja je u utrobi nosila – malog Gojka Šuška. No, drugi partizan, koji nije mogao šutjeti, rekao mu je nekako ovako:
– Zar ćeš ubiti trudnu ženu? Što ti je ona kriva?
Nakon njegovih riječi partizan sa strojnicom odustao je od svog zločinačkog nauma. Nakon 37 dana, 16. ožujka, Stana Šušak rodila je sina Gojka. Sve to ispričao je na RTV-u Herceg Bosne hrvatski političar Vlado Šoljić, Šuškov prijatelj još iz školskih i studentskih dana. Isto je medijima kazao fra Miljenko Mića Stojić, vicepostulator postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće”.
Crkva i Široki Brijeg
Tko je bio partizan koji nije mogao šutjeti i koji je svojim riječima spasio život Stani Šušak i njezinu sinu Gojku? Možda bi nešto mogla znati Vjera Andrijić, posljednja živuća partizanka koja je na jednoj televiziji kazala kako je kao bolničarka bila tog 7. veljače 1945. godine u Širokom Brijegu. No, može li joj se vjerovati jer se pokazala kao velika lažljivica? Vjera Andrijić rekla je kako su fratri pucali sa zvonika širokobriješke crkve, a njezine riječi pobijaju brojni dokumenti i zapisi partizanskih štabova. Fra Miljenko Mića Stojić izjavio je da u ratnom dnevniku Osmog dalmatinskog korpusa nigdje ne piše da su fratri u Širokom Brijegu imali oružje. Povjesničar dr. Hrvoje Mandić tvrdi da franjevci u Širokom Brijegu nisu ubijeni zato što su navodno podržavali režim NDH te da su za jugoslavenski vojni i politički vrh na čelu s Josipom Brozom Titom samostan u Širokom Brijegu i cjelokupna Hercegovačka franjevačka provincija bili legitimni vojni cilj jer su smatrani ideološkim neprijateljem kojeg je trebalo uništiti. Hercegovački fratri ubijeni su bez suđenja i nakon ratnih djelovanja.
Dao je i vrlo veliki doprinos u organiziranju obrane bosanskohercegovačkih Hrvata i obrani Bosne i Hercegovine od agresora te političkoj zaštiti hrvatskog naroda u BiH
Možda bi neki daroviti redatelj s dugometražnim ili kratkim igranim filmom o tome kako je neki partizan koji nije mogao šutjeti spasio trudnicu i malog Gojka u njezinoj utrobi mogao dobiti Oscar. Više je ljudi u dva svjetska i Domovinskom ratu na svim zaraćenim stranama pokazalo ljudskost, često žrtvujući vlastiti život. Filmskim žirijima svidio se kratki igrani film “Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića te su mu dodijelili niz uglednih filmskih nagrada – za dlaku mu je izmakao i Oscar.
Cijeli tekst možete pročitati na Vecernji list
