Građevinarstvo je jedna od vrlo važnih grana svakog gospodarstva pa tako i hrvatskoga.
Prošle je godine građevinarstvo sudjelovalo s oko 5,3 posto udjela u hrvatskom bruto društvenom proizvodu, dok je udio broja zaposlenih u građevinarstvu u ukupnom broju zaposlenih iznosio još većih 8 posto. Već ovi podaci ukazuju kako je važno s posebnom pozornošću pratiti što se događa u ovoj grani gospodarstva.
Cijene građevinskog materijala rastu, to je jasno. Međutim, taj rast nije nimalo „eksplozivan“ kako ga neki predstavljaju. Dapače, cijene u industriji ukupno rastu puno brže od samog građevinskog materijala (za što su pak najviše odgovorne cijene energije, vidite graf u nastavku). Cijene nekih artikala su možda osjetnije porasle, ali valja znati da se za recimo za računanje indeksa proizvođačkih cijena građevnog materijala gleda 280 reprezentativnih cijena artikala (za proizvođačke cijene industrije na domaćem tržištu gleda se 2 035 cijena artikala u 1 188 poduzeća).
Dakle, kao što je rekao Denis Čupić neki dan na HRT-u, uglavnom se radi o medijskoj histeriji koju neki pokušavaju iskoristiti – od trgovaca građevinskog materijala do građevinskih tvrtki, a od kojih su pak neke same sebe dovele u probleme pogrešnim kalkulacijama odnosno natječući se s preniskim cijenama, nadajući se valjda da će nekakvim aneksima ugovora kasnije izvući u pozitivu.
Zanimljiv je i primjer Pelješkog mosta gdje su Kinezi dali daleko najpovoljniju ponudu (drugi ponuđači su ih optuživali za dampinške cijene), a evo sad pokušavaju dobiti koju stotinu milijuna kuna više na ime tržišno povećanih troškova gradnje. Uglavnom, ništa se posebno ne događa što se i ranije nije događalo, a za detaljniju analizu građevinskog sektora u Hrvatskoj i njegov značaj za hrvatsku ekonomiju, bacite pogled na analizu Ivice Brkljače na Labu. https://arhivanalitika.hr/…/ekspanzija-gradevinarstva…/
