Crvena buržoazija i nekretninski biznis
Još od devedesetih godina i privatizacije stvara se fama o tome kako su „nacionalisti“ pokrali Hrvatsku. No nije teško dokazati da je privatizacija izvršena po jugoslavenskom zakonodavstvu i da su ju proveli jugoslavenski ”tehnomanageri”. Ako se prati tijek novca i tko je nakon devedesetih zgrnuo najveći kapital, onda se lako može utvrditi veza s bivšim jugoslavensko-komunističkim sustavom.
Iako su i u vremenu dvije lijeve vlade zabilježene brojne koruptivne i kriminalne afere, pravosuđe nije u ovim slučajevima postupalo osobito ažurno. Tako se stvara dojam kako su samo „desne“ vlade (iako bi se o tome koliko je HDZ nakon 2000. desno dalo raspravljati) sklone korupciji i kriminalu. Čim pravosuđe počne postupati i prema lijevim političarima stvara se stanje moralne panike i nastoji stvoriti javna slika o tome kako je riječ o politički motiviranom kaznenom progonu.
Upravo takav slučaj imamo ovih dana glede zemljišta Ivane Kekin i muža joj Mileta. Kupljeno je po smiješnoj cijeni kao poljoprivredno, no ovaj se dvojac nije krenuo baviti poljoprivredom, nego turizmom. I kad se doznalo da se provode kazneni izvidi odmah kreće širenje moralne panike i usporedbe s „mračnim devedesetima“. Ljevičari u Hrvatskoj pretplaćeni su na moralnost i poštenje. Gdje bi njih zanimalo zgrtanje nekretnina?
Činjenica je, međutim, da je još u vremenu komunističke Jugoslavije stvorena crvena buržoazija, tj. Đilasova „nova klasa“. Oni koji su propovijedali o jednakosti i socijalnoj pravdi gledali su kako da se mukte dokopaju elitnih vila u Zagrebu i dobro plaćenih sinekura.
I danas imamo onih koji se žele prikazati kao političari iz naroda koji razumiju probleme tzv. običnog čovjeka, kao socijalno osviješteni ljevičari, koji će javno govoriti protiv „rentijerstva“, a u praksi činiti posve suprotno.
Nije, naravno, ništa sporno u tome da se na legalan način stječu nekretnine i da se uvećava bogatstvo (za pozdraviti je poduzetničku inicijativu u državi u kojoj prevladava antipoduzetnički socijalistički duh!), no upravo lijeve strukture guraju antipoduzetnički javni narativ. To je priča za javnost, dok se u praksi natječu u zgrtanju nekretnina, često na vrlo suspektne načine.
Dovoljno se prisjetiti dvojice lijevih predsjednika nakon 2000. i njihovih teško izbrojivih stanova, a sada vidimo da je i drugarica Ivana Kekin bila vrlo „vješta“ u stjecanju zemljišta za smiješnu cijenu.
Dakako, isti će ti ljevičari i dalje lamentirati o nepriuštivim nekretninama za mlade.
Licemjerje je ljevici u Hrvatskoj drugo ime…
izvor:HKV/D:Dijanović
crodex.net
