Zagreb – Dok domaći i strani mediji zadnjih dana pišu o “kontroverznom” Thompsonovom koncertu, čini se da su svi kolektivno zaboravili na drugu, jednako važnu glazbenu priredbu ovih dana – koncert Mile Kekina u zagrebačkoj Močvari.
Mile, poznat po tome što redovito gostuje kod Mojmire, piše eseje o “normalnosti” i u svakom intervjuu spominje mrak koji se “nadvio nad Hrvatsku”, našao se u nezavidnoj situaciji – dvorana Močvara (kapaciteta stotinjak ljudi i nekoliko kućnih ljubimaca) još uvijek nije rasprodana! Unatoč medijskoj topničkoj pripremi, hrpi hvalospjeva, PR tekstova prerušenih u novinarstvo i plaćenim lajkovima po društvenim mrežama, Kekinovo sunce još uvijek ne grije dovoljno jako.
Gdje su sada svi oni progresivci, aktivisti, festivalski selektori i urednici s državne sise koji su prije par godina tvrdili da je on „glas razuma“ i „kulturna uzdanica Hrvatske“? Gdje je publika? Ili su svi već otišli na Thompsonov koncert – onaj koji su danima pokušavali zabraniti, ali koji je, ironično, rasprodan u rekordnom roku.
Možda problem nije u Kekinovoj glazbi, već u tome što su ljudi naprosto siti patetičnih narativa o “svitanju mraka”, “ozračju straha” i “minutama policijskog zadržavanja”. Možda Mile treba novu pjesmu – jednu koja će pričati o stvarnim problemima, a ne o imaginarnim fašistima iza svakog ugla.
Da još jednom podsjetimo – Milutin isto ima koncert.
Tko je Milutin, pitate? Naš najveći glazbeni genij. Ali kad portali i televizije imaju zadatak gurati Kekina, Milutin može svirati i u podrumu – nitko neće objaviti ni riječ.
Dakle, dragi mediji – manite se više Thompsona. Ne trebate pisati 14 članaka dnevno o čovjeku čiji koncerti ionako obaraju rekorde. Pišite o Miletu. Jer ako se Močvara ne napuni, čeka nas još jedan krug kolumni o “fašizaciji društva”, a to bi stvarno moglo imati ozbiljne posljedice – barem po duševno zdravlje njegovih PR-ovaca.
Crodex.net
