U moru besmislenih političkih istupa, jedna osoba postaje sve očitiji simbol potpune odvojenosti od stvarnosti – HDZ-ova saborska zastupnica Majda Burić. Njezino beskrajno i gotovo tragikomično veličanje Andreja Plenkovića pretvorilo se u pravu karikaturu političkog govora.
Teško je danas pronaći političara koji se uspijeva toliko nespretno, gotovo groteskno, dodvoravati svom stranačkom šefu kao što to čini HDZ-ova saborska zastupnica Majda Burić. Svojim papagajskim i sjevernokorejskim stilom hvale Andreja Plenkovića, Burićka svakim nastupom postiže suprotan učinak od željenog – ne uzdiže premijera, nego ga spušta u blato apsurda.
Njezine izjave su toliko nevjerojatne, toliko neprirodne i pretjerane, da bi i rimski car Neron, poznat po svojoj megalomaniji i ludilu, ostao zatečen i zgrožen nad tolikim ulizništvom. Ne bi vjerovao vlastitim ušima.
Majda Burić nije u političkom životu poznata po ozbiljnim prijedlozima, analitičkim istupima ni borbi za običnog čovjeka. Njezina uloga svodi se na beskrajno recitiranje floskula o “genijalnosti” stranke i vodstva, na razini koja vrijeđa inteligenciju i HDZ-ovih birača, a kamoli ostatka javnosti.
Iskreno govoreći, možda bi za HDZ bilo zdravije da Majda Burić zamijeni stranu i prijeđe u oporbu. Zamislimo scenarij: Majda Burić i Dalija Orešković udružene u zajedničkom nastupu. Svojim kokodakanjem i naricanjem protiv Plenkovića i HDZ-a, mogle bi, paradoksalno, više koristiti HDZ-u nego štetiti.
Jer svaki put kad Majda Burić otvori usta, ona postaje najveći argument da se ljudi zamisle – tko nas to predstavlja?
I tko zna, možda bi uz njezin odlazak iz stranke i prestanak beskrajnih hvalospjeva, HDZ ponovno mogao početi vraćati dostojanstvo i ozbiljnost koju je nekad imao.
Za početak – manje šminke, manje ulizivanja, više poštovanja prema narodu.
