Do koje je razine aktualna probriselska vlast u vrijednosnom smislu unakazila narod svakodnevno se može vidjeti na bezbrojnim primjerima.
Damir Karakaš, osrednje talentirani teatarski ‘šibicar’, razgovarao je s Hanom Samardžijom o nekakvoj svojoj najnovijoj škrabotini.
Ako se dobro sjećam, Hana je jedna od onih ‘umjetnica’ koje su se svojedobno družile s predatorom Matanićem, i za svoju čast, ako se ne varam, dobila 200 eura. Otišla je u njegovu hotelsku sobu, ali navodi kako je ‘samo ležala’, moglo bi se shvatiti kako je tek eksperimentirala.
Njezin problem, reklo bi se, za jednu od protagonistica onoga što se danas naziva ‘hrvatskom kulturom’ čak je i previše dobila.
‘Pisac’ Karakaš, kao dio meinistrim kulture koji vozi na Plenković-Obuljen pogon, baš poput desetina takvih ‘umjetnika’, i dalje u svakom i svačijem zlu vidi – ustaše.
Ovaj narod je, dakle, prošao Križni put, genocid iza kojeg su ostale stotine skrivenih grobišta diljem Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije… prošao je 45-godišnju boljševičku Kalvariju, potpuno mu je uništena inteligencija i raseljen je, u zadnjem ratu imali smo pet godina brutalne srpske agresije, razaranja, klanja, silovanja, sakaćenja, ubijanja ranjenika i bacanja ispod tona smeća… ali hrvatski umjetnici, obilato dotirani državnim novcem, i dalje kao ishodište svih mogućih zala, i bivših i budućih, vide samo i jedino imaginarne ustaše. Među njima kruži, javna je tajna, da ako ne spomeneš ustaše – nema novca.
Što reći da su… isprani mozgovi, guske u magli.
Ništa… sve što bi čovjek kazao malo je. Ono što bi o njima i njihovim pokroviteljima u vlasti trebalo kazati nije za javni prostor. Tako da ću se ovdje autocenzurirati.
P.s. nagradno pitanje: što mislite plaća li država, poput Milanu Kekinu, i ovom piscu mirovinsko i zdravstveno osiguranje?
Ivica Granić
crodex.net
