On sve prati, sve vidi i ubada točno gdje treba: “Izbor iz programa HTV-a:
1. Komemoracija za zločinca Budu i izjave Tvrtka Jakovine te kadrovi ekipe Udbaša, KOS-a i BIA-e…
2. Gnojidba o srpskim velikanima, glumcima i pevačima…
3. Boris Dežulović, Ivica Ivanišević, Viktor Ivančić i Feralova gnojčad…;
4. Po ure sa Sandrom Benčić uz obećanje da će nakon toga zašutjeti”.
Travaš je za njih “ljuta trava”. Šteta što “otrovni” Trava nije bio na ispraćaju na Mirogoju… Njih 150 sliče Budi k’o jaje jajetu, ili bolje rečeno, k’o mućak mućku.
Kad oni propjevaju mnogi će utihnuti…
Ima i dobrih stvari, ali samo na fejsu. Višnja Strenja javlja: “I tako odoše Fred Matić, Budo Lončar, Vanja Špiljak, Bora Đorđević. Ovakve gubitke nisu imali još od Sutjeske!”. Sad jugofili nastupaju otvoreno, nema više Tuđmana i Šuška pa koga da se boje. Plenkija? Ha, ha! Izlaze sve više na svjetlo dana. U zadnje vrijeme ih je osobito krenulo. Hrvatski Jugoslaveni Rade Šerbedžija, Tvrtko Jakovina, Milorad Pupovac, Ivica Maštruko, Ivica Ivanišević, “Ivica i Marica”, Anđelo Miloš, Tomislav Tomašević, Vlada RH… izražavaju duboku sućut šefu OZN-e u Zadru krvave 1945.g. te još bljezgare o nekom “hrvatskom ministru vanjskih poslova”. Buda je čitav svoj život služio samo Jugi.
Točka. Njih 150 na zagrebačkom krematoriju, slaveći pokojnika bez trunka srama, pljuckaju po Budinim žrtvama i žrtvama njegovih “budista”. Povijesne 1991.g. kad smo, slikovito rečeno, ostali “goli i bosi”, kad je bila okupirana jedna trećina nove, mlade i nenaoružane države, naš se Buda šepurio u New Yorku te u ime Jugoslavije zatražio u UN-u izglasavanje rezolucije o zabrani naoružanja “zaraćenih” strana. I uspio je.
To je bila klasična veleizdaja koju prešućuje i zataškava ona šačica poltrona koji su mu došli na ispraćaj i koji javno tuguju za njim. Njima na savjest! Recimo, Miljenko Jergović piše: “Hrvati će radije biti konobari i sobarice ako znaju da je Srbima još gore”. Kakva duboka misao našeg “proslavljenog” pisca. Ne bih se začudio da se i Miljenko našao na krematoriju na ispraćaju Bude. Svaka država ima svoje petokolonaše i izdajnike, ali nigdje im nije tako lijepo i nigdje nisu tako maženi i paženi kao u Hrvatskoj.
A sad nešto što bi trebalo zvučati duhovito ili barem slično tomu. Karolina Vidović tvrdi kako je Plenkovićevo slavljenje Bude Lončara uvreda hrvatskim građanima. Nazvati Budu Lončara “velikim patriotom” krajnji je cinizam. Ako tako misli predsjednik Vlade onda, po Vidović Krišto, on to izriče ne samo u svoje nego i u ime svih članova Vlade, dakle i u ime Tome Medveda, Ivana Anušića, Ivana Penave… Kad će u Hrvatskoj doći vrijeme da političari otvoreno kažu popu pop, a bobu bob? Zamislite da neki Ukrajinac predloži uvođenje embarga Ukrajini na kupnju oružja sad u vrijeme kada je Rusija napada. Bi li u slučaju smrti Zelenskij takvog Ukrajinca proglasio “velikim patriotom”? Hrvatsko poltronstvo je čudo. To je kombinacija lažne finoće, diplomatskog takta i političkog dodvoravanja, ulagivanja i osjećaja manje vrijednosti.
Inventura onog što vlast nije ove godine ostvarila, trajat će cijelu iduću godinu.
Malo o predsjedničkim izborima…
Inače, izbori za predsjednika Republike u Hrvatskoj su već dugo slijepa ulica, pa je glupo trošiti rasvjetu u slijepoj ulici. Međutim, u zadnje me vrijeme mnogi pitaju za koga ću glasovati u nadolazećim predsjedničkim izborima. Ljudi su zbunjeni kandidatima koje ljevičarski mediji svakodnevno propagiraju. Naravno, ne pretendiram da me podrže svi od oko 250 tisuća pratitelja moje kolumne, ali savjetujem svim dobronamjernim Hrvatima i Hrvaticama koji žele napokon opet jednom vidjeti na funkciji predsjednika države ozbiljnu, poštenu, domoljubnu i snažnu osobnost, da glasuju za Tomislava Jonjića.
Mnogi će reći kako on nije dovoljno poznat široj javnosti, da je marginalac. Međutim, ima tomu razlog. Primijetili ste s kakvom je pompom najavljena i kako se uredno medijski prati kandidatura Primorca, Milanovića i Kekinice. Svi su oni iskočili iz istog šešira, samo s raznim ukrasima. O kandidaturi Tomislava Jonjića možete ponešto pročitati tek u Hrvatskom tjedniku. U ostalim pisanim i elektroničkim medijima vlada zavjet šutnje. Ne treba njima u utrci za Pantovčak osoba koja je neovisna, odvjetnik koji je zastupao haaške optuženike, bivši hrvatski branitelj i diplomat bez i jedne mrlje. Upoznali smo se jednom u mom uredu. To je hrabra i poštena osoba, intelektualac koji dobro poznaje hrvatsku povijest, ali i stvarnost. Autor je više povijesnih djela, vrsni poznavatelj prilika u kojima žive Hrvati u BiH, katolik, desno orijentiran i čvrstih moralnih vrijednosti. On je zapravo sve ono što današnje političke elite preziru i ne žele u politici jer bi im bio ogledalo.
