”U više sam navrata surađivala s dijabetičkim društvima kako bih u javnosti istaknula probleme s kojima se susreću dijabetičari prilikom nabave životno važnih lijekova, ali i koliko je potrebno cijeli sustav senzibilizirati, počevši od predškolskog odgoja pa kroz cjelokupno obrazovanje i radno okruženje, na njihove potrebe.” piše Marija Selak Raspudić u objavi na društvenim mrežama.
”Podsjećam da je riječ o rastućem problemu pa tako već sada u Hrvatskoj ima oko 400 000 osoba oboljelih od šećerne bolesti, stoga je i obaveza nas koji smo izabrani saborski zastupnici da im pomognemo u borbi za njihova prava. Na tom tragu u nastavku prenosim problem s kojim se trenutno susreću i apeliram na HZZO da proces nabave lijekova bude proveden na transparentan način, u dijalogu sa svim zainteresiranim stranama, oboljelim građanima, udrugama koje ih predstavljaju i strukom.
„HZZO je ponovno pokrenuo tzv. „terapijsko referenciranje lijekova“, koje se radi jednom godišnje. Riječ je o smanjivanju otkupnih cijena lijekova prema proizvođačima. Povijesno se taj postupak radi neprofesionalno, netransparentno te neetično, i dovodio je do velikih doplata za po život važne lijekove. Posebno je poražavajuća činjenica da je HZZO u tajnosti zaprijetio visokim kaznama vrlo uskom krugu ljudi ukoliko išta obznane široj javnosti prije nego bude kasno, tj. proces dovršen i nadoplate uvedene.
Građani Republike Hrvatske, udruge i pacijenti koji financiraju kompletan zdravstveni sustav su potpuno isključeni iz ovog procesa što je grubo kršenje Zakona o pravu na pristup informacijama.
Prema Zakonu Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ima obvezu omogućiti pristup informacijama koje posjeduje, stvara, raspolaže ili nadzire, uključujući informacije o važnim procesima kao što je proces koji može rezultirati značajnim doplatama na po život važne lijekove.
1) Neprihvatljivo je da se ovaj važan proces odvija potpuno netransparentno i u tajnosti od svih uključujući i dijabetološku struku, udruge i pacijente.
2) Budući da HZZO spomenuti postupak gura pod tepih, riječ je o posebno zlonamjernom i pogubnom procesu za pacijente slabijeg imovinskog statusa među kojima je i velik broj starijih osoba. Praksa je da promjenu terapije inzulinom radi dijabetolog, dakle ne postoji šansa da se brojni dijabetičari prije uvođenja doplate konzultiraju s dijabetolozima. Posebno imajući u vidu beskrajno duge liste čekanja u nekim dijelovima Hrvatske.
3) Povijest je pokazala da se referenciranje radi vrlo nestručno – uspoređuju se pogrešne skupine lijekova i u pravilu se NE konzultira struka nadležna za neku bolest; pa čak ni pridruženi članovi HZZO povjerenstva za lijekove. Iz neslužbenih, ali vrlo upućenih izvora smo doznali da ponovno provode takvu nestručnu i neetičnu praksu. Sve kako ih, u našem slučaju, dijabetološka struka ne bi svojim stručnim argumentima spriječila u ostvarivanju kratkoročnih ušteda, a dugoročno velike štete za zdravstveni sustav.
Krajnji rezultat nestručnog rada mimo Zakona o pravu na pristup informacija je uvođenje nemira, nesigurnosti i nepovjerenja od strane građana Republike Hrvatske u zdravstveni sustav koji financiraju. Sve pod izlikom kratkoročnih ušteda, a dugoročno nesagledivih troškova liječenja skupih dijabetičkih komplikacija kao što su sljepilo, dijalize i amputacije.
Svoje nezadovoljstvo netransparentnim radom HZZO-a su izrazili i ljekarnici, zbog uvođenja doplata su baš oni ti koji se često suočavaju s gnjevom neinformiranih građana kada dođu u ljekarnu preuzeti svoj po život važan lijek.“ napisala je Marija Selak Raspudić.
