Poltron, poltroni – to je u praksi naziv za one (Hrvate) koji su poslušnici, dupelisci, potrčkala i sl. Izraz se upotrebljava i u množini i u jednini. Barem kod nas. Bolje da ne filozofiram nego evo odmah primjera.
Četnički pjesmuljci u Areni – mogu, Čavoglave u praznom tramvaju – ne mogu. Dupelisci odmah dignuše dreku, križaju se i kolutaju očima u nevjerici. Nitko ne pita kad i gdje je pjesma Čavoglave zabranjena, kojim to zakonom? Naravno, takvog zakona nema.
Na scenu stupa poltronski kolektiv ZET-a, poznat kao Zagrebački električni tramvaj, koji je pjevanjem Čavoglava u praznom tramvaju koji ide na Remizu, u najmanju ruku neugodno iznenađen. Zašto?
Tramvaj nije bio u redovnoj vožnji već se vraćao u spremište, bez putnika pa nikoga ta pjesma nije mogla uzbuditi. Međutim, uzbudila je tanahne glazbene osjećaje novinara Večernjaka, Jutarnjeg i 24 sata. To su oni koji su svršavali u Areni na cajke. I dok novinarska elita uživa u beogradskim cajkama, vozač i čistačica “vlaka Djeda Božićnjaka” neugodno su ih iznenadili potpuno drugačijim glazbenim odabirom. Štoviše, upravo obratnim od medijski propagiranog.
I tako sada, dok Zagreb stenje pod najezdom četničke kulture (ili kako bi rekao Thompson “nek’ se vidi da nas ima”), dotle vozač i čistačica iz “tramvaja zvanog čežnja” strepe za svoj “kruh svakidašnji” jer su njihovi poltroni iz Uprave “neugodno iznenađeni”.
Kruna te hipokrizije je da su i građani, po mišljenju medija, navodno “uznemireni”… Odmah su pronašli jednu “uznemirenu građanku” Nives Zmazek koja se zgrozila nad tim “ispadom čistačice i vozača”: “Ja bih kupila kartu za taj tramvaj i vozila se od Dupca do Črnomerca…”. Nives, Nives! E, moji poltroni, vrijeme je da se uozbiljite.
Čavoglave u Areni
Ivana Petrović nas podsjeća: “Mala bara, a tako puno krokodila”. Biserka Šimunić se ne slaže s Ivanom: “Ma kakvi krokodili. To su uglavnom žabe krastače”. I moj frend Dikan je ljut: “Poznate li državu na svijetu koja je prepustila sve medije svojim agresorima?”. Misli da je došlo do tektonskih promjena. Kaže on: “Nema više trodiobe vlasti. Do sada je bilo pola meni, pola tebi, a pola Bagi! Sad smo ušli u četvero-diobnu vlast. Pola meni, pola tebi, pola Bagi i pola Vlahoviću”.
Fejs gori povodom ovog “incidenta” s Čavoglavima. Padaju riječi koje mogu uznemiriti mirno pučanstvo: “Možda ste ušli u Arenu, ali nećete u Čavoglave. Niste ni prije ni nakon Prije”. Jesu li doista građani uznemireni do daske?
Neki misle da je snimka iz tramvaja uznemirila samo “građane s Kozare”.
Kažu da su Austrijanci opisali cajke u tri riječi: “Musik fur idioten”.
Evo zašto je i Isus spominjao farizeje. U svojoj kolumni “Pro et contra” Ivanka Toma je “razvalila” BBB-e. Želi nama s kamenjara objasniti jednostavnu istinu da su se iz Zambije vratili Hrvati, a iz Grčke huligani. Kaže naša Iva: “Nemojte zaboraviti da se iz Grčke vraćaju huligani koji su se tamo išli tući.”
Evo kako su naši “objektivni” mediji priopćili Hrvatekima vijest o uhićenju u Grčkoj preko sto navijača: Večernjak od 8. kolovoza 2023.g.: “Hrvatski huligani su brutalno ubili grčkog mladića”; Indeks od istog datuma: “Dinamovi huligani su izboli navijača AEK-a, a onda ga gazili i mlatili palicama”; Sportske Novosti, isti datum: “Tko je mladić kojeg su ubili hrvatski huligani?”; Nacional isti datum: “BBB huligani u masovnoj tučnjavi na smrt nožem izboli navijača AEK-a”, itd.
Sad kad se pokazalo da hrvatski navijači nisu nikoga ni ubili ni izboli, ti isti mediji javljaju opet naivnim Hrvatekima da se, umjesto brutalnih ubojica, “vraćaju huligani”. Znam da mnogi novinari imaju “velike čkole”, ali za tzv. “presumpciju nevinosti” očito nisu čuli. Svatko je nevin dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne dokaže suprotno. Jel’ tako Ivanka?
Nobilo, recimo, smatra kako presumpcija nevinosti nije apsolutna. Slažem se. Kad su u pitanju “naši” iz Konga i Zambije onda je apsolutna, a kad su u pitanju BBB-i iz Dubrave i Sesveta (koji najprije izbodu navijača AEK-a, a onda mlate palicama te iste navijače) onda je relativna. Sad sam još više sklon citirati genijalnog Lava Trockog koji je još davno definirao novinare kao “intelektualne proletere”.
Na jedan muški časopis dolazi u Hrvatskoj deset ženskih u kojima žene tvrde da su zapostavljene.
O našim ‘istoričarima’
Dok pljuckamo po ženama i novinarima ispod radara nam prolaze povjesničari. Mislim hrvatski, za strane me boli ona stvar. Ovog puta ću preskočiti Jakovinu, Markovinu i Klasića k’o plitki potok. Oni i njihovi projugoslavenski stavovi su plići od najplićeg potoka. Bavit ću se onima koji nisu javno eksponirani upornim mijenjanjem prošlosti. To su oni koji pišu školske udžbenike. Krasan primjer za to objavio je Ante Nazor. Primjer svih primjera je kardinal Stepinac.
U udžbeniku za četvrti razred gimnazije kažu drugovi “istoričari”: “Presuda protiv Stepinca je poništena, no to ne znači da je rehabilitiran”. Prevedeno – ipak je zločinac. Spominje se balvan revolucija, ali se izbjegava riječ “oružana”. Ovako ispada da su oni nas balvanima, a mi njih Rafaleima. Đaci Katedre za povijest Filozofskog faksa u Zagrebu spominju Oluju, ali ne spominju 5. kolovoza 1995. g. i događaje u Kninu koji su, usput rečeno, državni blagdan. Njihovi znanstveni uzori su na zagrebačkom Filozofskom faksu i u Beogradu. Međutim, u Beogradu su hrabriji i pametniji.
Tako je Dubravka Stojanović, srpska povjesničarka, svojedobno napisala da je “Srbija dva puta promijenila povijest”. Piše kako su za vrijeme Miloševića partizanski i četnički pokret bili izjednačeni. Od 2000. godine na ovamo četnici su postali “borci za srpske nacionalne interese”, a partizani su prikazani k’o ološ, zadojeni komunizmom i staljinizmom.
Naši “istoričari” nas i dan danas uvjeravaju kako smo postali država na avnojskim zasadama. Još samo treba nekako ubaciti i “Titovo jajce”. Osim retuširane slike o četnicima, komšije uče svoje školarce i o “srpskim zemljama”. Tako nabrajaju BiH, Crnu Goru, cijelu Dalmaciju s Dubrovnikom i Zadrom, Srijem s Vukovarom, Vinkovcima, Daljom, pa Vojvodinu, Kosovo i Makedoniju.
Uvod u Jugoslaviju
Za to vrijeme mi bi bili zadovoljni da nam bar priznaju da smo 5. kolovoza dobili nazad Knin i okolicu. Kako je sve relativno dokazuje i izdavač tog famoznog udžbenika Profil Klett. On je lansirao senzacionalno otkriće u svojoj knjizi “Priroda i društvo” za četvrti razred osnovne škole u kojoj se tvrdi kako u BiH žive samo Bošnjaci i Bošnjakinje. Baš me zanima tko su bili recenzenti tog povijesnog kao i udžbenika iz prirode i društva. Doista, kod nas se toliko brine o pravilnom obrazovanju mladih generacija da pisci udžbenika mogu provući u svojim knjigama svakakve gluposti i neistine jer recenzije valjda rade još lošiji od njih.
Samo bi nam kreativni jezikoslovci mogli objasniti kako je nastala riječ “parla-ment”. Naime, koliko ja znam, “parlare” na talijanskom znači “pričati”, a “mentire” znači “lagati”.
Nazovem prijatelja Zdenka, inženjera elektrotehnike, i pitam ga kako je i što radi. Kaže: “Radim na vodeno-termičkom tretmanu keramike, aluminija i čelika pod otežanim okolnostima”. K’o pravnik sam bio impresioniran i iskompleksiran što baš i ne kužim kaj on to radi. Kasnije mi je objasnio da pere suđe s toplom vodom pod nadzorom supruge. Na kraju razgovora postavio mi je pitalicu na koju opet nisam znao odgovor. “Zašto u ludnici drže razdvojeno pacijente?”. Kaže: “Pa da ne bi formirali Vladu…”
U “novinarskom” domu je naš Dejan Jović predstavio svoju knjigu “Uvod u Jugoslaviju”. S Dejanom je razgovarao Vuk Perišić. Vuk Karadžić je valjda tada baš bio na turneji po Bosni pa nije mogao pridonijeti. Dejan i Vuk su se ovom knjigom pokušavali približiti mladima, rođenim nakon raspada njihove Jugoslavije. Pogodite tko je i ovaj puta izdavač takve neprocjenljivo važne knjige? Naravno, Fraktura.
Diogen je svijećom tražio čovjeka, a poslije su njega tražili vatrogasci…
Slučaj ministra Davora Filipovića
Slobodni infocentar iz Zagreba javlja: “Iz Hrvatske, otkad je 1991.g. postala “nezavisna”, iselilo se 500.000 Srba i 800.000 Hrvata”. Srbi su bar pružili otpor! Dokaz da se sve može objasniti, ali ne i svakome. Da nismo pobijedili u Domovinskom ratu, imali bi barem 500.000 stanovnika više. Usput, iz Srbije dolaze komentari po kojima je “uspjeh Aleksandre Prijović ustvari paradigma propadanja civilizacije”. Pustimo onu latinsku: “De gustibus non est disputandum”.
Zanimljiv je slučaj Davora Filipovića. Imao je sve reference da ne uspije u HDZ-u. I nije iznevjerio očekivanja. Američki student i košarkaš koji je s 26 godina uspio diplomirati i doktorirati i dobiti profesuru na Ekonomskom faksu… Od samog početka njegovih javnih nastupa u politici bio je ismijavan od onih koji se ponose diplomama s benzinske pumpe u Mostaru. Smijenjen je brzinom svjetlosti i to zbog “mućaka u vlastitim redovima”. I u padu se ponio gospodski. Nikoga nije optuživao, ostao je dostojanstven i uporan u tvrdnji kako nije znao za aferu sa svojim savjetnikom, ali da prihvaća političku odgovornost. Koji ministar je to to do sada učinio?
Odbio je zakonski zagarantiranih šest mjeseci pune plaće i još šest pola. Nije on prijatelj Frane da se za njega u HEP-u izmišljavaju savjetnička mjesta kako bi ostao i kad je morao pasti. I tako je otišao jedan dobar i kompetentan ministar, a što je najvažnije, bio je pošten. Vjerujem da je naučio lekciju o “poštenima u politici”.
Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea: “Često prekasno shvatiš da si nekim ljudima previše rekao i previše vjerovao…”. Dobre vibracije stižu iz HDZ-a. Stiže i novi (potrošni) ministar-športaš. Neka mu je sa srećom ovih još par mjeseci do izbora.
SAD je oštro upozorio Iran da prestane “iranizirati” njihove opomene i da prestanu obećavati Hamasu nuklearno oružje…
Pandorina kutija
Hrvatski tjednik je 14. prosinca o.g. donio popis sudaca i tužitelja u Zagrebu, Splitu, Zadru, Šibeniku, Osijeku, Rijeci, Varaždinu, Puli, Čakovcu, Imotskom i drugim gradovima koji su u službi komunizma slali Hrvate na robiju ili čak u smrt. Zanimljiv je to i dugo očekivan popis. Međutim, mislim kako s time treba biti oprezan. Preko pola stoljeća sam odvjetnik. Između ostalih, zastupao sam i dr. Franju Tuđmana u jednom građanskom postupku. Jednom sam mu prilikom, nakon Oluje, spomenuo i javne tužitelje koji su njega po nalogu Partije pritvarali i slali u Lepoglavu…
Nije bio sklon otvarati tu Pandorinu kutiju. To mi je indirektno poručio po mojoj supruzi. Država mu je bila sveti gral i nikakve osvete i revanšizam mu nisu bile ispred države. I moja supruga je prihvatila Tuđmanove argumente.
Kad se s vama ne slažu “Otac domovine“, a podržava ga i moja vlastita supruga, onda su vam izgledi slabašni. Stoga shvatimo potez Hrvatskog tjednika kao doprinos utvrđivanju povijesnih činjenica, ali neću komentirati tu tamnu stranu naše prošlosti. Najbolje ju je zaboraviti…
Zadar je preuzeo od Splita vodstvo na tablici gradova s najviše narkomana. Sumnja se da je vodstvo postignuto uz pomoć dopinga.
Još uvijek traje vrijeme Adventa iliti Došašća. Svaki vikend ispred mog prozora kolone ljudi s djecom milje Zrinjevcem, Strossmayerovim i Tomislavovim trgom u potrazi za zabavom. Kao da su svi odjednom zaboravili na inflaciju i visoke cijene kupnje nepotrebnih božićnih tričarija. Hvala Bogu, naša draga EU, pa onda i ministrica poljoprivrede, smilovali su se napokon hrvatskim preugojenim svinjama i dopustili klanje u domaćinstvima. Dakle, bit će mesa za novogodišnju noć.
Još samo da nabave salate. Zanimljivo kako se naši borci za prava životinja nisu oglašavali dok je trajao pokolj svinja u Slavoniji, a sad broje koliko mesa pojedemo za blagdane. Međutim, ne moraju biti zabrinuti za tradicionalne purice koje se obično s mlincima tamane za Božić. Već više godina purica je sve manje tako da će Hrvateki bar taj tradicionalni mesni obrok na Božić morati zamijeniti nekom vegetarijanskom “dudom varalicom”.
Javlja netko na fejsu: “Eej, kila bažulja je šest eura. Zgledi da ove lete buju same bogati prdeli.”
Cijelu kolumnu možete pročitati ovdje.
Izvor:Zvonimir Hodak/maxportal.hr
