VINKO BUDIMIR Slon (30.3.1958 – 26.8.1991), vukovarski branitelj, suprug, otac, sin i brat, kada je poginuo u obrani Domovine, nekoliko stotina metara od svoje kuće, imao je trideset i tri godine.
Imao je kafić, mercedes i novac, ali je među prvima stao u obranu Borova Naselja i Vukovara. Vinko Budimir zvani Slon jedan je od heroja i ljudi koji je vlastitim sredstvima kupovao oružje za suborce. 26. kolovoza 1991. raznijela ga je tenkovska granata na Lipovačkom putu, a od njega nije ostalo gotovo ništa. Treba napomenut da je svojim životom spasio velik broj branitelja koji su se nalazili u blizini.
”Gluho je doba noći 26. kolovoza 1991. u kultnom kafiću Black and White u Borovu Naselju. S one strane šanka Marin Mrđen raspalio je AC/DC za buđenje kad oko četiri ujutro na vrata ulazi Vinko Budimir, kojeg prijatelji nazivaju Slon. “Mrđo, idem ja leći, javi ujutro ako bude frka”. I bila je. Nije Slon tada znao, i nitko od branitelja, da za koji sat počinje prvi napad oklopnjaka na Trpinjsku i Lipovački put sve dok nisu začuli grmljavinu od koje se zemlja zatresla. Naši momci bili su spremni. Motivirani i naoružani. Uostalom, naoružao ih je upravo Slon. Vlasnik kafića Alkar zadnju je marku trošio na puške i streljivo, dopremao ih najčudnovatijim kanalima.
Taj dan završio je pobjedom hrabrosti nad snagom, koja je duboko potisnula četnike, pa do pada Vukovara iz tog smjera više nisu napadali. Vinko Budimir Slon to, na žalost, nikada neće znati. Tijekom povlačenja jedan je tenk JNA prosuo svoj smrtonosni teret, onako za kraj, s goleme udaljenosti, možda i pet stotina metara. I pogodio svoj cilj.
“Dijelovi njegova tijela i krv su bili po meni i od toga dana mi je bilo svejedno hoću li ostati živ ili poginuti. Taj dan sam ispalio 68 tromblonskih mina i deset dana bio gluh”, rekao njegov suborac Marinko Antunović Bosanac.
Ako Trpinjskom cestom krenete u smjeru Osijeka, pretposljednja ulica s lijeve strane bit će Lipovački put, ulica koja vodi prema selu Lipovača. Kao brojne druge vukovarske ulice i ona nosi svoje ožiljke iz Domovinskog rata. Pa ipak, pri njenome dnu, također s lijeve strane, visoka, nikad dovršena katnica, i ona u još vidljivim ranama gelera i metaka, privući će pogled prolaznika. Posebno onih koji su poznavali ili čuli za Vinka Budimira. Na njoj je postavljena ploča na kojoj piše:
“U ovoj kući živio je vukovarski heroj Vinko Budimir, poginuo 26.08.1991. U ovoj ulici, tijekom velikosrpske agresije, braneći svoj dom, svoj grad i svoju domovinu“.
Možda će jednom, na početku ulice koja nosi ime tek puta koji vodi prema susjednom selu, stajati ploča s imenom čovjeka koji je tu živio, taj isti put branio i na tome putu poginuo.
Vinko, nismo te zaboravili jer HEROJI SE NIKAD NE ZABORAVLJAJU!
