Luka Mišetić, najpoznatiji po uspješnoj obrani generala Gotovine pred Haškim sudom komentirao je pravomoćnu presudu za doživotni zatvor bivšem generalu JNA i generalu vojske bosanskih Srba, Ratku Mladiću.
U utorak je izrečena pravomoćna presuda Ratku Mladiću kojom mu je potvrđena prvostupanjska kazna na doživotni zatvor. No, ono što ostavlja gorčinu u hrvatskoj javnosti je činjenica da se Mladiću nije sudilo za zločine koje je počinio u Hrvatskoj 1991. s vrhuncem u Škabrnji. Vesna Škare Ožbolt na Hrvatskom je radio nedavno rekla da su se i ti zločini prvotno nalazili u optužnici, no da su kasnije izbačeni. Tko je, po Vašem mišljenju, za to odgovoran i je li Hrvatska mogla po tom pitanju učiniti više?
Luka Mišetić: Nisam upoznat s tim detaljem da je Škabrnja bila u optužnici. Je li Hrvatska mogla učiniti više? Moramo biti realni i shvatiti da je tužiteljstvo u Haagu donosilo svoje odluke i da se Hrvatska nije mogla direktno miješati u odluke Haškog tužiteljstva. Međutim, sve države su mogle servisirati tužiteljstvo podacima, dokazima, svjedocima itd. Je li to u ovom konkretnom slučaju učinjeno – ne znam. Moguće je da je Hrvatska to sve dostavila tužiteljstvu, a da su oni sami odlučili da ne žele proširiti tu optužnicu izvan BiH. Prema tome, teško mi je znati što je Hrvatska konkretno učinila i je li mogla više učiniti.
Kako je, prema ovoj presudi, okarakterizirana uloga Srbije u Mladićevim zločinima? Dovodi li se Srbija u vezu s tim zločinima?
Luka Mišetić: Ne. Nažalost, ova pravomoćna presuda je kao i sve ostale pravomoćne presude protiv bosanskih Srba. Dakle, nigdje se, ni u jednoj presudi Haškog tribunala ne spominje da su službenici Srbije bili povezani sa zločinačkim pothvatima bosanskih Srba u BiH. Nedavno sam negdje spomenuo da imamo povijesni apsurd koji predstavlja veliku blamažu na Haškom tribunalu, a to je da postoji presuda u slučaju Šestorke u kojoj se spominje u kontekstu zločinačkog pothvata predsjednik Hrvatske, ministar obrane Hrvatske i načelnik Glavnog stožera oružanih snaga Hrvatske, po mom sudu bez konkretnih dokaza, a u barem 10 osuđujućih presuda protiv bosanskih Srba ne navodi se da je bilo koji službenik bio član zločinačkog pothvata bosanskih Srba u BiH. Smatram da je to objektivno povijesni apsurd. Tvrditi da je vodstvo Hrvatske činilo u BiH nešto što vodstvo Srbije nije – za to će svaki objektivan povjesničar reći da to jednostavno ne stoji. Ali, to je sada konačni rezultat rada Haškog tribunala iako, postoji još jedna mogućnost povezivanja vodstva Republike Srbije sa zločinima u BiH, a to je predmet Stanišić-Simatović za koji se još čeka presuda u ponovljenom postupku.
Mladiću je potvrđena kazna za 10 od 11 točaka optužnice, dakle nije potvrđen genocid u pojedinim bosanskohercegovačkim općinama: u Prijedoru, Sanskom Mostu, Kotor Varoši, Ključu, Vlasenici i Foči. Kako to komentirate?
Luka Mišetić: Teško mi je komentirati – to jest sporno, znam to pitanje. Vidim da su članovi žalbenog vijeća po tom pitanju bili podijeljeni 3:2, tako da to dokazuje koliko je to pitanje bilo sporno. Međutim, u svim dosadašnjim pravomoćnim presudama a ima ih više, žalbeno vijeće Haškog tribunala potvrdilo je da je genocid počinjen samo u Srebrenici. Mislim da je to rezultat toga da sud želi da ljestvica za dokazivanje genocida ostane vrlo visoka i nisu htjeli proširiti to i spustiti na neki način ljestvicu za dokazivanje genocida. Osobno mi je teško shvatiti da je netko imao namjeru djelomično ili u potpunosti uništiti stanovništvo – bosanske Muslimane – u jednom dijelu BiH, a da takav naum nije imao u drugim dijelovima BiH. Dakle, to je malo teško povezati, ali sud je procijenio dokaze i to je njihov zaključak.
Ni u jednoj točki presude sutkinja Nyambe nije se slagala sa zaključcima ostalih članova žalbenog vijeća i dala je svoje izdvojeno mišljenje. Jeste li upoznati zbog čega se ona nije slagala s presudom?
Luka Mišetić: Ona je imala svoje mišljenje o uvjerljivosti teza obrane. Ona je tu ostala sama. Većina sudaca – i u prvom i u drugom stupnju – njih 7 je zaključilo da stavovi obrane Mladića nisu dovoljno uvjerljivi da bi doveli u osnovanu sumnju njegovu odgovornost. Ne treba previše pozornosti davati ovom izdvojenom mišljenju budući da je sustav stvoren na takav način da otvara mogućnost da ne gleda svaki sudac na dokaze i pravo na isti način. Zato je potrebna većina od 5 sudaca. Može se reći, s obzirom da je ona ostala sama u odnosu na 7 ostalih sudaca da je ona tu jednostavno iznimka. Većina je sudaca ne samo u tom predmetu nego i na 8 drugih predmeta, prihvatila je i zaključila da je u Srebrenici počinjen genocid i da je postojao zločinački pothvat bosanskih Srba da izvrše ne samo genocid u Srebrenici nego i zločine protiv čovječnosti gotovo na cijelom teritoriju BiH. Prema tome, jednostavno se radi o tome da je jedna sutkinja imala svoje mišljenje i to nije ništa izvan očekivanja kada imate 5 sudaca u vijeću, zaključuje Mišetić za narod.hr.
Ni u jednoj točki presude sutkinja Nyambe nije se slagala sa zaključcima ostalih članova žalbenog vijeća i dala je svoje izdvojeno mišljenje. Jeste li upoznati zbog čega se ona nije slagala s presudom?
