Ljudi na abortus se ne odlučuju zbog neimaštine, nesigurnosti, manjka kuna ili eura u novčaniku, rijetko kada zbog silovanja što sve službene statistike potvrđuju i tako dalje. Na abortus se ljudi odlučuju iz sebičnosti i nemara prema drugima, najranjivijima i najmanjima među nama. napisao je aktivist i politički komentator Marijan Knezović u objavi na društvenim mrežama komentirajući današnji prosvjed na glavnom zagrebačkom trgu.
”Danas je Ženska mreža organizirala prosvjed na trgu, u isto vrijeme kada su katolici na trgu molili. Zagovarali su da eliminiranje djece u utrobama postane ustavom zajamčeno pravo iako u ustavu već jasno stoji kako svako ljudsko biće ima pravo na život, a znanost i svi relevantni nobelovci jasno prepoznaju da ljudski život počinje začećem. Oni zapravo traže da ustav bude proturječan sam sebi, kao što je trenutno proturječan zakonu. Osim toga, očito je to provokacija zbog molitve. Krunicu na trgu ne molim, ali ne vidim razlog zbog kojega bilo koja vjerska skupina od katolika, židova, muslimana, hinduista ili budista ne bi smjela javno iskazivati svoju vjeru. I ta sloboda je ustavna kategorija i tu smo da poštujemo tuđe vjerske osjećaje i izbore sve dok ne štete drugima. Nismo tu da šaljemo na Goli otok ljude zbog njihovog dubokog osjećaja pripadnosti nekoj vjerskoj zajednici kao što su to činili oni koji danas zagovaraju sve vrste tobožnjih sloboda.
No, ono što je jako zanimljivo je činjenica da europarlamentarac Fred Matić dolazi biti proklamator eliminiranja i ženske djece u organizaciji navodne Ženske, a zapravo Antiženske mreže.
Uistinu me čudi da nije ništa naučio iz iskustva vukovarske bolnice za vrijeme rata. Naime, u prošloj državi „svih naroda i narodnosti“ Vukovar je bez konkurencije prednjačio kao grad s najviše abortusa što svaki statističar lako provjeri. Prije nekoliko godina imao sam čast s Diplomatskom akademijom Ministarstva vanjskih i europskih poslova posjetiti Vukovar. Putovanje je bilo briljantno organizirano, slušali smo iz prve ruke iskustva ratnika, branitelja, logoraša. Učili smo detalje o vlastitoj povijesti i divili se tim ljudima, titanima svoga doba. Pogotovo je pohvalno što se MVEP drži toga da se takva putovanja održe i da se istina o Vukovaru čuje.
U jednom trenutku, dok smo u vukovarskoj bolnici slušali od liječnika kako je to izgledalo za vrijeme opsade i pada, jedan predivan liječnik pitao nas je zanima li nas nešto konkretno. Znao sam kako je Vukovar bio tvornica abortusa u Jugoslaviji isto kao što sam znao kako su „silovanje, neimaština, loši uvjeti za djecu i ekonomska nesigurnost“ po nekima razlozi zašto se abortusi događaju. U to vrijeme nigdje nije bilo silovanja kao u Vukovaru, nigdje nije bilo manje sigurnosti, manje novca, manje uvjeta za razvoj i odgoj djece, a očevi mnoge djece su pobijeni od agresora i prije nego su njihove voljene osobe iznijele trudnoću do kraja. Stoga, nezdravom logikom mainstreama, u Vukovaru je tad ionako ogroman broj abortusa trebao postati i veći. U bolnici je bilo ginekologa i postojali su uvjeti za izvođenje abortusa. Pitao sam zato liječnika koliko abortusa su obavili za vrijeme opsade i pada. Jako se dobro sjećam trenutka tišine, a zatim i odgovora:
„Hm…Sad kad razmislim, u tim teškim mjesecima niti jedna žena nije zatražila abortus.“
Zašto? Zato što se ljudi na abortus ne odlučuju zbog neimaštine, nesigurnosti, manjka kuna ili eura u novčaniku, rijetko kada zbog silovanja što sve službene statistike potvrđuju i tako dalje. Na abortus se ljudi odlučuju iz sebičnosti i nemara prema drugima, najranjivijima i najmanjima među nama. U Vukovaru je postojalo tisuću argumenata više za abortus u ta teška tri mjeseca negoli prije opsade. Tad se djecu nije ubijalo, tad ih se čuvalo. Nažalost, ispada kako ljudi moraju gledati krv po ulicama, razbacana i nagorjela tijela, čuti plač nevine djece umjesto udarce lopte na igralištu kako bi shvatili vrijednost života i vrijednost borbe za one koji se sami ne mogu braniti. Fred Matić očito nije sjeo, razmislio o iskustvu vukovarske bolnice i ispraznosti šupljih argumenata koje prosipa kako bi zagadio medijski prostor i dobio novi dobro plaćeni mandat.
Biti protivnik sjeckanja ili usisavanja nerođene djece radi nečijeg komfora ili nepažnje nije nikakva katolička ”furka”. Nije ni muslimanska. Nije vjerska uopće. To je stvar civilizacijskog dosega, elementarnog humanizma i duboke odgovornosti da ne zatvaramo oči. Na kraju krajeva, danas su neki od najvećih boraca za prava nerođenih upravo ateisti. I svaka im čast. Možemo biti i Nijemci iz nacizma te se praviti kako je holokaust sasvim prirodan, povoditi se za društvenom klimom i ići linijom manjeg otpora. No, ako nećemo stati za nešto – onda smo ništa. Samo u zadnjih 25 godina po službenim podacima WHO-a više od milijardu djece je abortirano. Koliko milijardi ubijene djece će biti dovoljno Fredu i Antiženskoj mreži da se krenu baviti pravima žena i obespravljenih, a ne pravima nekih da ubijaju obespravljene, uključujući i žensku djecu? Tko zna koliko bi Ženska mreža imala članica da ne zagovaraju eliminiranje budućih članica. Možda, ali samo možda bi ih u tom slučaju danas na trgu bilo više od tuceta jaja.”
Izvor: Marijan Knezović
