„Trokut“ je ime motela smještenog na raskrižju nekoliko prometnica u novljanskim brdima, otprilike na pola puta između Novske i Lipika. Do rata je motel bio omiljeno izletište lokalnog stanovništva, a u ratu je zbog svog strateškog smještaja na raskrižju prometnica postao točka oko koje se vodio krvavi boj, jedan od dramatičnijih i krvavijih sukoba između hrvatskih i srpskih snaga u cijelom Domovinskom ratu.
Obilježje Domovinskog rata 1991. godine bilo je – hrvatske snage u odsudnoj obrani ili povlačenju, snaga agresora u napadu i(li) napredovanju. Tako je (uz male iznimke na području Banovine) bilo posvuda, osim na jednom bojištu – u zapadnoj Slavoniji. Tu su hrvatske oružane snage od kraja listopada 1991. pa do sklapanja Sarajevskog primirja postigle značajan uspjeh oslobodivši veliki teritorij od Bilogore pa do nadomak rijeke Save. Široj javnosti danas je poznatija operacija „Otkos – 10“ kojom je oslobođen prostor od Bilogore do Pakraca. Međutim, toj je operaciji prethodila napadna operacija „Orkan ‘91“ tijekom koje su snage Operativne grupe (OG) „Posavina“ pod zapovjedništvom tada pukovnika, a danas brigadnoga generala Rudija Stipčića, oslobodile veliki dio novljanske Posavine tj. brdski dio tadašnje općine Novska. Tijekom tih događanja, točnije prvoga dana operacije „Orkan ‘91“, 29. listopada 1991., dogodio se i boj za „Trokut“ – jedan od dramatičnijih i krvavijih sukoba između hrvatskih i srpskih snaga u cijelom Domovinskom ratu.
Mjesto „Trokut” je lokalni naziv za nekadašnji motel koji se i danas, ali u ruševnom stanju, nalazi točno na pola puta između Novske i Lipika, a za vrijeme rata bio je strateški važna lokacija kako za HV tako i za neprijatelja. S njegovog mjesta nadzirao se cijeli teritorij novljanskog kraja oko Baira, Lovske, Brezovca, te dalje Donjeg Čaglića. Kako je za operaciju Orkan ’91 bilo planirano kretanje kroz tri pravca (glavni Novska-Gornji Raić-Okučani i pomoćni Lipovljani-Bair-Donji Čaglić te Krapje-Jasenovac-Košutarica), nezaobilazna točka kretanja bio je spomenuti motel na pomoćnom pravcu operacije. Za taj smjer Zapovjedništvo OG Posavina odredilo je 105.bjelovarsku brigadu (tada ima 1. i 3.bojnu) kao glavnu za provedbu zadatka uz koordinaciju s grupom „Merčep” i dijelovima 125. brigade Novska. Uz njih su se na tom području nalazile još 8.brigada Samobor i „Štraseri” iz Zagreba. Uz očitu šarolikost društva, ističe se razlika u opremljenosti postrojbi te borbenom moralu. Zapovjedništvo 105.br. je odredilo dva smjera napada, jedan prema Bairu, a drugi prema Trokutu, s tim da se glavnina snaga usmjeravala prema Bairu jer se smatralo da je tamo srpsko uporište najčvršće. Prema motelu „Trokut” poslane su snage iz Novog Grabovca, spomenuta 3.durdevačka bojna, Samoborci i „Štraseri” uz pratnju oklopnih vozila i zadaća im je bila ovladati cestovnim raskrižjem pred motelom probijajući se šumskim putem. Akcija je počela u 6h ujutro 29.Iistopada i pokazala je prve uspjehe ulaskom u Bair.
Drugi pravac je od početka imao mnogo problema. Napredujući kroz šumu, hrvatske vojnike je usporavala kiša minobacačkih i topničkih granata, a oklopna vozila teško su se kretala pored cestovnih barikada. U jednom trenutku, oklopnjaci su se razdvojili od glavnine pješaštva i krenuli prema Bairu. Prve izravne borbe dočekale su vojnike na 200m od motela u srpskim rovovima, a tada su dobili nešto minobacačke potpore iz N.Grabovca. Kao zaštitu od paljbe iz motela, hrvatski su vojnici iskoristili masivan partizanski spomenik neposredno uz motel, odnosno betonski zid i grmlje oko spomenika. Na toj poziciji očekivali su pomoć iz N. Grabovca i tenkove iz Baira. No pomoć nije stizala, a da još spomenem, grupa „Merčep” nije djelovala kod Lovske pa je stvar bila dodatno otežana. Jedan dio durdevačke bojne upao je u unakrsnu paljbu pa je dio vojnika priskočio u pomoć. U bliskoj borbi posebno se istaknuo Jurica Rešetar koji je sam likvidirao skupinu srpskih vojnika. Kada su ostali vojnici durdevačke i samoborske satnije izbili kod „Trokuta”, našli su se u paklu srpskog naoružanja. Žestina paljbe zaustavila je njihovo daljnje napredovanje. Oko 14h počelo se s povlačenjem prema Novom Grabovcu.
Bitka za „Trokut” završila je neuspješno tog 29.listopada, ali će se „Trokut” još spominjati u narednom vremenu operacije Orkan ’91. Smjeli pokušaj odnio je jedanaest hrabrih ljudskih života (Vlado Ivčić, Davor Kelemen, Rajko Turk, Krešimir Purić, Zlatko Šabarić i šestorica iz oklopnog transportera 105.br.), a ranio devet. (na fotografiji je mjesto bitke, motel „Trokut”).
Napadna djelovanja hrvatskih snaga tijekom jeseni i zime 1991. i uspjeh koji su polučili u zapadnoj Slavoniji su, između ostalog, primorali srpskog agresora pristati na primirje koje je sklopljeno u Sarajevu 2. siječnja 1992. godine, nakon čega je uslijedio prestanak bojnih djelovanja na hrvatskom ratištu. Time je agresor priznao poraz. Kao spomen na stradanja hrvatskih branitelja, veteranske su udruge proistekle iz postrojbi koje su se borile u zapadnoj Slavoniji kod motela „Trokut“ podigle veličanstveni spomenik. Njime je osim trajnog obilježja velikih žrtava branitelja, simbolično označen i 29. listopada 1991. godine, dan preokreta kojim je počelo oslobađanje Hrvatske.
