Saborski klubovi su ovaj tjedan u Saboru podržali ulazak Švedske i Finske u NATO, osim Kluba HSS-a i Radničke fronte, koji smatraju da im ulazak treba uvjetovati rješavanjem situacije u Bosni i Hercegovini, prenosi HRT. Ovo ovom istom pitanju i propuštenoj prilici hrvatske vanjske politike ćata i vazala, je znakovit govor imao i Nino Raspudić (MOST).
Saborski zastupnik Raspudić je u svom ovotjednom izlaganju imao nekoliko stavova koji upućuju na složene i potencijalno opasne okolnosti koje mogu iskrsnuti ukoliko se o sigurnosnoj situaciji teritorijalnog integriteta Domovine ne povede posebna pažnja i konkretne mjere.
Zadnje konkretnije mjere koje su poduzete još za vrijeme mandata ministra Damira Krstičevića je vraćanje vojske u vojarne u gradovima Vukovar, Sinj, Varaždin i Pulu. Od tada, konkretnijih i značajnijih pomaka, osim potpisivanja ugovora o kupovini Rafala, nije bilo.
O ovim okolnostima i prijetnjama N.Raspudić je u saborskoj raspravi o širenju NATO-a, između ostalog, naveo:
- kako je njegov načelni stav da svaka demokratska država koja želi pristupiti asocijaciji čiji je Republika Hrvatska već član, a koja zadovoljava uvjete koje ta organizacija postavlja je dobrodošla te u tom smislu klub zastupnika MOST-a nemaju ništa protiv da Kraljevina Švedska i Republika Finska pristupi NATO-u;
- njihov primarni interes Republika Hrvatska i hrvatski narod u cjelini, a
- kako je hrvatski narod danas teško i nepravedno ugrožen i to uz asistiranje naših tzv. partnera i saveznika. Naime, nastavlja Raspudić
- “na jesen će gotovo izgledno Hrvati kao formalno konstitutivni narod u Bosni i Hercegovini politički nestati. Bošnjaci će im izabrati političke predstavnike, po četvrti put će im izabrati bošnjačkog drugog člana predsjedništva Komšića, a izgledno je da će zahvaljujući Izbornom zakonu kojeg je Ustavni sud proglasio neustavnim napuniti jednu trećinu Doma naroda bez legitimnih predstavnika Hrvata.”
- što za Hrvatsku znači da Hrvati u BiH nemaju svojih legitimnih predstavnika u vlasti najbolje svjedoči slučaj Pelješkog mosta. Kada su Džaferović (bošnjački član predsjedništva) i Komšić (nazovi hrvatski član predsjedništva) željeli podnijeti međunarodnu tužbu zbog izgradnje Pelješkog mosta (i ne bi bilo sada ovog najavljenog otvaranja mosta, na kojem će vladajući paradirati da srpski član predsjedništva Milorad Dodik nije uložio veto, a vjerojatno zato jer se i s njima nešto moralo istrgovati, odnosno kompenzirati njihov interes);
- Hrvatska ima najdužu granicu sa BiH (preko 1.000 km), sa državom u kojoj uskoro više neće biti hrvatskih predstavnika u vlasti;
- dakle, ne radi se samo o Hrvatima u BiH, nego i o srednjoročnoj neodrživosti Republike Hrvatske – posebno njenog juga! Zbog toga je,
- u takvoj situaciji, krajnje ugroze RH, i nestabilnosti na jugoistoku NATO okvira, sasvim je legitimno proširenje NATO-a na sjeveroistoku povezati sa sređivanjem stanja na jugoistoku zajedničkog sigurnosnog okvira;
- Hrvatska je imala puno pravo uvjetovati proširenje NATO-a rješavanjem problema teškog kršenja Daytonskog mirovnog sporazuma, čiji je Hrvatska supotpisnik, te rješavanjem neprovođenja odluka Ustavnog suda BiH;
- Ne tražimo ništa za sebe što ne bi dali drugima…i to ne bi bio presedan, već sam ranije naveo 10-tak primjera gdje se odluke NATO-a uvjetovale potpuno nepovezanim stranama (navodi primjer Cipra);
- Visoki predstavnik u BiH ove okolnosti, pomoću bonskih ovlasti, može riješiti – jednom Odlukom. Isto onako kako je njegov raniji predstavnik prije 20.godina Odlukom uradio na štetu Hrvata – Wolfgang Petritsch;
- propuštene prilike najviše politikom ćata i vazala, tu smo sad gdje jesmo.
O NATO-u je podsjetio isto kako:
- isti taj NATO, kojemu letjelica veličine MIG-a preleti više o 1.000 km, i padne na glavni grad Hrvatske, i Božjom providnošću ne pobije stotinu studenata, i ništa se ne zna!?
- je li itko smijenjen zbog tog propusta? Je li analizirano zbog čega se to dogodilo da se pokrpaju rupe koje su dovele do tog propusta?
O istoj temi su i drugi zastupnici gorovili:
Sandra Benčić (Klub zeleno-lijevog bloka) ističe da odluka za njih nije ni jednoznačna niti laka jer jačanje naoružavanja i vojnih saveza nije politika koju podržavaju.
No, Benčić iskazuje razumijevanje što, u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu i njenih otvorenih prijetnji drugim zemljama, neke zemlje žele ojačati svoje sigurnosne politike.
– Činjenica da se radi o odlukama matičnih država i njihovih građana, čije se mnijenje oko ulaska u NATO okrenulo za 180 stupnjeva, nama je bila ključni element, takve odluke treba poštovati, kazala je.
Podsjetivši da je Turska dobila neke ustupke od Švedske i Finske za ‘zeleno svjetlo’ ulasku u NATO, Stephen Nikola Bartulica (Domovinski pokret) ističe da je i Hrvatska trebala bolje iskoristiti neke situacije.
– Više je trebala učiniti povodom ulaska Crne Gore u NATO 2017., i dalje postoji spor na Prevlaci, mogli smo tada dobiti razumijevanje saveznika za to pitanje, no hrvatska politika nije ništa učinila, kazao je.
Smatra kako je legitimno da Hrvatska digne glas oko problema u BiH, to je njena obveza, ali se to mora činiti na mudar, razborit način.
